Bez ikakvih primanja, niti prava na bili kakve povlastice danas živi oko dvije hiljade logoraša na području TK. Da stvar bude gora, čak im se traži i da lično plaćaju sudske troškove, nakon što su tužili one koji su odgovorni za najteže stanje kroz koje čovjek može proći.
Čak devetnaest godina nakon završetka rata, još uvijek je nepoznato hoće li i kada biti usvojen zakon o žrtvama torture, koji je u parlamentarnoj proceduri. Naša zemlja logorašima i dalje ne priznaje nikakva prava. Većina njih, danas živi i u relativnom siromaštvu, te još uvijek trpe jedan oblik mučenja.
„ Recimo ja sam bio tri mjeseca i dva dana u Bileći. Za tri mjeseca niti jedan dan nije prošao da ja nisam po tri, četiri puta bio pretučen, prebijan psihički i fizički i sad, kad treba da ostvarimo svoja prava, imamo velike probleme“, ističe Husein Jusufović, predsjednik Saveza logoraša TK.
Ti problemi ogledaju se u tome da vlast uopšte nema sluha za one koji su prošli najgora mučenja i posljedice još uvijek osjećaju. Pored toga što nemaju nikakva mjesečna primanja, povlastice prilikom liječenja i slično, većina njih je bez zaposlenja, te su prepušteni sami sebi, boreći se za opstanak.
„Od Tuzle pa do Vlasenice ja ne vidim da je igdje ijedan logoraš stabilan. Ima ih dosta koji su pretrpjeli velike traume i na osnovu toga ne mogu da ostvare svoja prava kao civilne žrtve rata, da mogu dobiti tih minimalno bar 100, 150 maraka“, kaže Jusufović.
Da stanje bude gore, pored toga što Republika Srpska, dodaje Jusufović, nema sluha za donošenje sudskih presuda na osnovu tužbi logoraša zbog torture koju su preživjeli, sada im se traži da snose sudske troškove.
„ Ljudi su strahoviti nervozni, ljuti, jer nemaju novaca ni ovako da žive, a kamoli da plaćaju sudske troškove“, dodaje Jusufović.
Samo na području TK ima 1978 logoraša koji godinama traže osnovna prava. Procjenjuje se da u našoj zemlji trenutno ima oko 200.000 osoba koje su bile žrtve torture i koje još uvijek čekaju da država prizna njihova prava i omogući im dostojanstven život. I dok oni čekaju, nadležni se bore za svoje fotelje i redovne plate ne pitajući se da li i nakon teškog mučenja u logorima, ove osobe trebaju i danas da vode bitku za život?
(RTVSlon/NKP.ba)
