Desilo se to prije tačno 18 godina. Tek izašla iz višegodišnje agresije, potpuno razorena država Bosna i Hercegovina imala pred sobom težak put oporavka. Potreban je bio podsticaj bilo koje vrste, nešto što će razjedinjen narod, ljude vratiti jedne drugima.
Svak’ je još uvijek ”vukao na svoju stranu” (nije li tako prečesto i danas?), a kada to politila i političari nisu umjeli napraviti, potez je bio na sportu i sportistima. A oni to često savršeno rade.
Fudbalskoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine te nezaboravne 1996. godine pripala je čast da ugosti jedan od najslavnijih nacionalnih timova na planeti. U Sarajevo je stigla Italija, prava pravcata, sa Toldom, Maldinijem, Baggiom, Ravanellijem, Zolom. Bio je to jedan od tada najboljih sastava na svijetu.
40.000 gledalaca dočekalo je Azzure na Hasetovom stadionu, bilo je ludo, grmilo je sa svih strana, a naša reprezentacija je – pobijedila. Šok za čitav fudbalski svijeta, premda prijateljska, utakmica je potvrdila začeće jedne od najljepših fudbalskih priča Starog kontinenta.
Svi znamo šta su Zmajevi na svjetskoj fudbalskoj mapi danas. Faktor i to bitan, a ništa nije bilo lako. Od trnovitog početka u Tirani do vrhunca u Brazilu. A još smo mladi, imat ćemo kada slaviti.
Prisjetimo se detalja s te nezaboravne utakmice na krcatom Koševu. Bilo i ponovilo se, bezbroj puta.
BiH – Italija 2:1
Stadion: Koševo, 40.000 gledaoca
Strijelci: Salihamidžić 5., Bolić 43.; Chiesa 10.
BiH: Dedić, Konjić (Pintul), Begić, Jašarević, Šabić (Dadić), Glavaš, Halilović (Kapetanović), Salihamidžić, Beširević, Bolić (Brkić), Baljić (Musić). Selektor: Fuad Muzurović
Italija: Toldo (Marchegiani), Carnasciali, Torricelli (Apolloni.), Albertini, P. Maldini, Padalino, Di Matteo (Giunti), D. Baggio (Lentini), Casiraghi (Ravanelli), Zola, Chiesa (Simone 46.). Selektor: Arrigo Sacchi
(RadioSarajevo/ NKP.ba)
