Jučer je u Tuzli osnovano Udruženje nezaposlenih Tuzlanskog kantona “Sad je dosta”. Razlog za osnivanje Udruženja nezaposlenih, leži u dugogodišnjem I kontinuiranom rastu broja nezaposlenih i nemogućnosti nadležnih organa da se ozbiljno uzmu u koštac sa ovim problemom. S druge strane imamo armiju nezaposlenih i obespravljenih, koji su bez ijednog opravdanog razloga bačeni na mariginu društvenih zbivanja. Problem nezaposlenosti je tempirana bomba, koja prijeti razornom eksplozijom ukoliko se ne preduzmu ozbiljniji koraci u prevazilaženju ovog naraslog problema.
U prilog tome govori I sljedeća statistika, uzeta iz Biltena Službe za zapošljavanje tuzlanskog kantona, koja kaže da je u oktobru ove godine na Tuzlanskom kantonu registrirano ukupno 97.685 nezaposlenih lica. Od tog broja 49.989 su žene. Od ukupnog broja registrovanih nezaposlenih lica, 4.881 su lica sa VSS, 546 sa VŠS, 25.338 lica sa SSS, 498 VKV, 33.195 KV, 2017 PKV I 31.450 NKV.
Što se tiče broja nezaposlenih lica po općinama Tuzlanskog kantona, situacija je sljedeća: općina Banovići 5.559, Čelić 2.721, Doboj-istok 2.737, Gračanica 9.185, Gradačac 7.794, Kalesija 9.506, Kladanj 2.756, Lukavac 10.802, Sapna 2.623, Srebrenik 8.239, Teočak 1.895, Tuzla 20.029 i Živinice 13.839.
Ovome broju nezaposlenih možemo dodati i sve one radnike, koji za svoj rad nisu plaćeni, niti su socijalno i
zdravstveno zbrinuti, a kojih je ne mali broj. Samo je pitanje vremena kada će se pridružiti armiji nezaposlenih.
Kako smo vidjeli iz predhodne statistike među nezaposlenim je veliki broj stručnih ljudi, ljudi koji imaju porodice
i koji su godinama čekajući na posao, počeli gubiti povjerenje i u
sebe i u one koji su nadležni da njihove probleme riješe. Sve to, naravno ima svoje uporište u činjenicama da naše Vlade, kako na nižim, tako I na višim nivoima, nemaju konkretne programe za zapošljavanje. Šta se događa u posljednje vrijeme? Statistika kaže da novih radnih mjesta nema i da se postojeća radna mjesta zatvaraju.
Tek se, tu I tamo, pojave neke kratkoročne mjere, koje daju samo prividan rast zaposlenosti. Jedna od takvih mjera jeste I ova najnovija, a koja se tiče odrađivanja pripravničkog staža za kadrove sa visokom školskom spremom.
U 2012. godini Općine i Ministarstva TK zajedno sa Službom za zapošljavanje TK izdvojit će ukupno 2.688.220,20 KM i na taj način omogućiti obavljanje pripravničkog staža za oko 946 lica.
Na ovaj način mladi, uglavnom, završavaju u uredima lokalne samouprave, te privrednim subjektima, koji su u vlasništvu, djelimično ili u cijelosti lokalnih I kantonalnih vlasti. Tamo će raditi na volonterskom osnovu godinu dana. Pri tome se poslodavac ne obavezuje da ih zadrži na poslu, pa se prema tome ne može niti tvrditi, da se u ovom slučaju radi o pripravničkom stažu. Za to vrijeme se plaća za volontere isplaćuje iz budžeta, pa možemo reći da ih, pored ostalih plaćamo I mi nezaposleni, kao I oni radnici, koji za svoj rad ne primaju plaću. Ovakva situacija najviše odgovara poslodavcima, koji dobivaju besplatnu radnu snagu. Nakon isteka ovog vremena, radnici ponovo idu na Zavod za zapošljavanje. Zato o ovakvim mjerama I govorimo kao o prividnim, jer kao rezultat nemaju stalno zaposlenje.Također, Odluke Vlade o učestalim stečajevima i dalja prodaja ono malo preostale društvene imovine, zasigurno neće pridonijeti riješavanju pitanja nezaposlenosti.
Kada govorimo o problemima koji utiču na pogoršanje stanja nezaposlenosti, kako u našem kantonu, tako I u cijeloj BiH, najizraženiji su:
– obrazovanje I hiperprodukcija pojedinih kadrova koji završavaju na Zavodima za zapošljavanje,
– nepoštivanje konkursne procedure, neblagovremena konkursna procedura I izbjegavanje iste
– rad na crno,
– nelegalna privatizacija,
– neefikasnost u radu nadležnih inspekcijskih I sudskih organa iz oblasti radnih odnosa,
– blaga kaznena politika predviđena za prekršioce iz ove oblasti
– zatim, pitanje svrhe Zavoda za zapošljavanje I da li je njihovo postojanje ispunilo svoju svrhu, I drugo.
Kako bi se ozbiljno pristupilo rješavanju naraslog problema nezaposlenosti, potrebno je učiniti sve kako bi se pokrenula industrijska proizvodnja, te spasili preostali proizvodni pogoni, kojima prijete stečaj I likvidacija. Uz to, neophodno je svim vidovima poticaja obezbijediti maksimalnu podršku onim privrednim subjektima, koji zapošljavaju veći broj radnika, I ispunjavaju sve zakonske obaveze, kako bi se taj trend nastavio, bilo da se radi o privatnim ili društvenim subjektima. U međuvremenu, neophodno je u hitnoj proceduri izmijeniti zakone, koji predstavljaju koćnicu za ovakve intervencije.
Ne smijemo više odgađati niti momenat preispitivanja nelegalne privatizacije I procesuiranja odgovornih. To više ne smije biti samo parola, koju ćemo slušati pred izbore već odlučna akcija naših vlasti, čime će potvrditi svoj interes da žele zaustaviti ove negativne trendove.
Nadalje, potrebno je pokrenuti poljoprivrednu proizvodnju u onim sredinama gdje zjape ogromni I neiskorišteni resursi, uz stalnu edukaciju stanovništva o mogućnostima samozapošljavanja uz odgovarajuće poticaje I neizbježnu stručnu potporu I edukaciju zainteresovanih. Ukratko, potrebno je graditi svijest građana da uz mala ulaganja možemo biti korisni I sebi I društvenoj zajednici. S druge strane, neophodno je obezbjediti mogućnost otkupa ovih proizvoda, kao I zaštitu domaćeg proizvoda. Implementacijom ovakvih aktivnosti, bit ćemo u prilici da gradimo I vlastite brendove, koji će nam zajedno sa odgovarajućim certifikatima, omogućiti ekonomsku održivost u ovom trenutku ali I biti značajan faktor prilikom ulaska u EU. Pored toga, neophodno je izvršiti reformu obrazovanja, u smislu da se zaustavi svjesna hiperprodukcija određenih kadrova, koji ni u dugoročnim planovima, u ovakvim uslovima ne mogu biti radno zbrinuti. Sljedeći bitan korak jeste davanje većih ovlasti nadležnim inspekcijama I njihov kontinuiran rad svih 365 dana u godini. Također, veoma važna mjera, koja bi doprinijela da se ovakvo katastrofalno stanje u oblasti nezaposlenosti riješi, bar što se tiče rada na crno ali I drugih aktivnosti koje nisu u skladu sa zakonom a tiču se prava iz radnog odnosa, jeste maksimalno pooštravanje kaznene politike. Uz sve to neophodno je obezbjediti efikasniji rad sudskih organa u sporovima iz radnog odnosa, a to će biti jedino moguće ako se ustanovi zaseban odjel Suda, koji će se baviti isključivo ovom problematikom.
Ovo je samo mali dio naših zaključaka, koji bi poslužili kao osnova za početak pozitivnih trendova u oblasti zapošljavanja.
Nezaposleni više neće biti nijemi posmatrači stanja. Mi smo
odlučili da se udružimo i borimo svim demokratskim sredstvima za
svoja prava i prije svega za pravo na rad.
Pozivamo predstavnike vlasti da nas ubuduće prihvate kao iskrenog I ravnopravnog partnera u rješavanju statusa nezaposlenih . Naravno da koristimo priliku i da vlast podsjetimo na hitno donošenje svih mjera koje će vratiti dostojanstvo nezaposlenih, a prije svega Akcionog plana kojeg čekamo već dvije godine
Naposlijetku, želim da naglasim, da ćemo se za razliku od drugih udruženja, boriti svim raspoloživim demokratskim sredstvima da se riješimo svoga članstva.
Udruženje nezaposlenih Tk
“SAD JE DOSTA !”
Hajdeja Rastoder
