Čovjek je gledao djecu koja su na obali zidala kulu od pijeska. Kada su završila zamišljenu kulu, za koju su potrošila mnogo vremena i strpljenja, veliki talas je “poravnao” kulu sa plažom.
Čovjek je očekivao suze i bijes. Dejca su sjela, uhvatila se za ruke i počela da se smiju! Uskoro su počela da grade novu kulu.
Rekao je sebi:
“Od djece sam naučio veoma važnu životnu lekciju. Sve stvari u našem životu, koje stvaramo dugo vremena i s mnogo energije, stvorene su od pijeska. Prije ili kasnije doći će talas i odnijeti ono što smo sagradili sa tolikim trudom. Kada se to dogodi, moći će da se smiju samo oni koji budu imali s nekim da se drže za ruku!”
(NKP.ba)
