Bio je vezan za džamiju. Njegove cipele još uvijek stoje na polici za obuću udžamiji. Najpohabaniji mushaf u džamiji je onaj iz kojeg je učio naš hadžija.
Na sedždi mu je klonula ruka. Na zikru je pomakao četiri zrna tespiha i stao. Nije imao snage da podigne ruke dok smo učili dovu nakon namaza. Krajnjim naporom podigao je ruke i proučio Fatihu. Selamio se sa imamom i pao na ruke džematlija. Odnešen je u bolnicu. Cipele su ostale u džamiji da svjedoče da je bio. Da je zadnji svoj korak napravio u džamiji.
Muhamed Cecunjanin, imam iz Plava
(Akos/NKP.ba)
