Na prostoru općine Kalesija, kao i na prostoru sjevero-istočne Bosne sve do devedesetih godina prošlog vijeka, često puta se mogla čuti kletva roditelja upućena svojoj neposlušnoj djeci, a koja je glasila ”da Bog da Beč mašio” ili ”Beč mašio da Bog da”.
To bi u prevodu značilo da Bog da otišao od mene do Beča pa čak i dalje. Kada i kako je nastala ova kletva, pouzdano se ne zna. Međutim, pošto je kletva vezana za Beč i roditelji u Bosni su je, uglavnom, upućivali muškim potomcima, odnosno sinovima, i shodno tome i budućim vojnicima, proizilazi da je to vojnička kletva.
Poznato je da su u prošlosti bosanski mladići kao vojnici dva puta išli prema Beču. Prvi put kao askeri-vojnici Osmanskog carstva, s ciljem njegovog osvajanja, a drugi put kao AU vojnici, s ciljem vojne obuke. Prema tome, postoje i dvije mogućnosti o vremenu nastanka kletve. Prva mogućnost je da je kletva nastala u vrijeme kada su osmanlije vladale Bosnom. Tada su bosanski mladići kao osmanlijski askeri učestvovali u velikom bečkom ratu (1683.-1699.)
Druga mogućnost je da je kletva nastala za vrijeme vladavine AU današnjom Bosnom i Hercegovinom. Tokom svoje vladavine AU je donijela vojni zakon po kojem su BiH mladići bili dužni služiti AU vojsku.
U međuvremenu su se okolnosti u BiH promijenile vezane za odnos bosanaca i Beča, te nekadašnja kletva ”da Bog da Beč mašio” bi se danas mogla nazvati blagoslovom.
Bosanci po treći put u historiji idu prema Beču, ali ovaj put ne kao vojnici, već kao civili u potrazi za boljim životom.
.
Ekrem Sakić, prof.
(NKP.ba)
