U cijelom svijetu danas se obilježava Svjetski dan sigurnosti i zaštite zdravlja na radu, u cilju promocije sigurnosti, zdravog i dostojanstvenog rada za sve radnike. Suđeći prema svim pokazateljima, radnici u našoj zemlji ni na ovom polju nisu zaštićeni, jer kod nas se još uvijek primjenjuje zakon iz bivše Jugoslavije.
Svake godine u svijetu se dogodi oko 260 miliona povreda na radu, smrtno strada oko dva miliona radnika, a sve je više prisutan i stepen povećanja broja invalidnosti nastalog uslijed loših uslova rada, odnosno profesionalnih oboljenja. Vodeća tema ovogodišnjeg Svjetskog dana sigurnosti i zaštite zdravlja na radu je „ Stres na radnom mjestu: kolektivni izazov“, kojeg sudeći prema svim pokazateljima, pored loših uslova rada, malih plata, opšteg nezadovoljstva radne klase, zasigurno ima u našoj zemlji.
„ Upoređujući BiH sa susjedima, a pogotov sa Evropskom unijom i razvijenim zemljama, stanje je jako loše, zabrinjavajuće. Jedan od razloga zašto danas samo zovemo medije je upravo to da zajedno pokušamo uticati na to da se oni koji su najodgovorniji potrude da se stanje poboljša, jer sve one aktivnoti koje bi smo mogli voditi i unapređivati u ovoj oblasti počinju dobrom regulativom.“, istakao je Rafo Jozić iz Udruženja za protiveksplozivnu zaštitu, sigurnost rada i životne sredine Tuzla.
Dobre regulative u našoj zemlji zasigurno nema, jer u našoj zemlji još uvijek je na snazi Zakon o zaštiti na radu iz 1990. godine. Za sigurnost radnika još uvijek je mjerodavan zakon star 27 godina, koji upućuje na niz zastarjelih standarda, pregaženih razvojem tehnologije, promjenama administrativnog uređenja, pa i promjenom valuta. Dodali se tome Zakon o radu, koji po mišljenjima sindikalaca ne ide u korist radnika, može se pretpostaviti u kakvom stanju se nalaze radnici i koliko se poštuju radnička prava.
„ Pomenuću samo jedan član, u kojem je zakonodavac predvidio da radnik koji ode na bolovanje do šest mjeseci, može ga vratiti na radno mjesto a i ne mora. Ali ono što je podjeljeno i što je zakonodavac podjelio to je strašno, a to je radnici koji su preko šest mjeseci na bolovanju, poslodavac ga može vratiti, ne mora ga vratiti, jer ga zakon ne obavezuje ukoliko nema odgovarajućeg radnog mjesta. S tim može mu dati otkaz ugovora o radu i tu je sebi uzeo za pravo da kaže da samo konsultuje sindikat na žalost. Ono što smo se izborili u tom zakonu jeste da invalidi samo druge kategorije, ukoliko poslodavac ga ne može rasporediti ne može mu dati otkaz dok ne dobije saglasnot sindikata.“, pojašnjava Kata Iveljić predsjednica Samostalnog sindikata radnika hemije i nemetala FBiH.
Zbog toga Zakon o sigurnosti i zdravlju na radu, treba što prije donijeti i pokušati na osnovu njega zaštiti radnika, ako to već nije moglo kroz Zakon o radu. Podsjećamo, prije desetak godina usvojen je tekst Nacrta novog zakona o zaštiti na radu, a nakon što je prošao javnu raspravu, izgubio mu se svaki trag. Tek od prošle godine Nacrt zakona o sigurnosti i zdravlju na radu FBiH, usvijen je na sjednici Vlade FBiH, prošao je usaglašavanje na Ekonomsko-socijalnom vijeću Federacije i čeka se njegovo upućivanje u dalju parlamentarnu proceduru.
(NKP.ba)
