- Iako je Zakon o zabrani pušenja u zatvorenim javnim prostorima u Bosni i Hercegovini stupio na snagu prije nekoliko mjeseci, u praksi se čini da je ostao mrtvo slovo na papiru.
Dim cigareta i dalje ispunjava mnoge kafiće, restorane i druge zatvorene objekte, uprkos jasnim propisima i predviđenim kaznama za prekršitelje.
Kontrole inspekcija postoje, ali praksa pokazuje da kazne nisu dovoljan motiv da se zakon u potpunosti poštuje. Dok nadležni tvrde da su uloženi napori u provođenje zakona, građani i dalje svakodnevno svjedoče njegovom kršenju, a pitanje odgovornosti ostaje otvoreno.”Primijetila sam da u 90% ugostiteljskih objekata nije zabranjeno pušenje, međutim u par njih postoje odvojene prostorije, ali to su rijetki primjeri. Smatram da ugostitelji time pokazuju da ne poštuju zakone jer se nadaju da neće snositi veliku odgovornost što je čest slučaj u BiH, također kazne su vjerovatno premale te je ugostiteljima lakše izdvojiti novac za kaznu nego poštivati propise”, kaže jedna od građanki Tuzle za Tuzlanski.ba.
”Prema mom iskustvu, mislim da sve više objekata poštuje zabranu pušenja, što je za nas nepušače zaista veliko olakšanje. Napokon mogu otići na kafu, a da se ne vraćam kući s neugodnim mirisom dima u kosi i odjeći. Ipak, i dalje postoje oni koji ignorišu pravila – što je, nažalost, još jedan dokaz kako u ovoj zemlji sve može. Pravila bi trebala važiti jednako za sve, a ne biti stvar ličnih veza i interesa”, kaže nam druga sagovornica.
Teško je generalizovati, složni su građani, jer ima i pozitivnih i negativnih primjera.
“Negdje je konkretno ispoštovano, pepeljare su uklonjene, možete ugledati i znak zabrane pušenja, dok negdje i dalje možete ugledati pojedinca koji zapali cigaretu. Po meni, ta odstupanja ukazuju na slabost u provođenju zakona. Ako vlasti ne provode zakone korektno, to može stvoriti dojam da zakon nije važan, što može rezultirati smanjenim povjerenjem građana u pravosudni i zakonodavni sistem. Naime, ljudi koji nemaju strah od posljedica tretirat će sam zakon kao šalu”, objašnjavaju.
Iako postoje mjesta koja striktno sprovode ovu zabranu, mnogo je onih gdje se i dalje konzumiraju cigarete bez obzira na pravila.
“Lično nisam zadovoljna trenutnim stanjem jer smatram da je neprihvatljivo da pojedinci krše zakon i ugrožavaju zdravlje drugih. Kao majka, posebno mi smeta kada sam prisiljena sa djetetom boraviti u prostoru punom dima. Dešavalo se da nakon jedne posjete kafiću moram prati torbu, jaknu, pa čak i dječija kolica jer sve poprimi miris cigareta.
S druge strane, kada naiđem na lokal koji zaista poštuje zabranu pušenja, to mi ulijeva nadu. Tada mogu u miru popiti kafu, bez brige za zdravlje svog djeteta i bez osjećaja nelagode. Takvi primjeri su vrijedni pohvale i nadam se da će ih s vremenom biti sve više”, kaže majka dvogodišnjeg dječaka za Tuzlanski.ba.
Smatraju da inspekcijske službe nemaju dovoljno kapaciteta da odgovore na sve prijave i slučajeve kršenja zabrane pušenja, što stvara prostor za nekažnjeno ignorisanje zakonskih odredbi.
“Zakon se ne poštuje u onoj mjeri u kojoj se poštovao na početku primjene. To nam govori o tome da država ne ulaže u kapacitet inspektorata koji to kontroliše tako da se ne može na adekvatan način kontrolisati i sankcionisati u onoj mjeri u kojoj bi bilo zadovoljavajuće”, kaže građanin.
Vrše li se inspekcijske kontrole i u kojoj mjeri?
U protekla tri mjeseca sanitarni inspektori su kontrolisali 51 objekat na području Tuzlanskog kantona, od čega je 28 njih bilo u prekršaju, te je istima izdato ukupno 39 rješenja kojima je izrečena mjera zabrane pušenja i naređeno je usklađivanje sa donesenim propisima.
“Izvršeno je i 19 kontrolnih inspekcijskih nadzora, a radi kontrole poštivanja izrečenih mjera zabrana upotrebe duhana, od toga šest subjekata nije postupilo po rješenju inspektora, te su im izrečene kazne u iznosu od 7.000 KM”, kazali su iz Kantonalne uprave za inspekcijske poslove za Tuzlanski.ba dodavši da se kontrole vrše svakodnevno, kako redovne, tako i po prijavama građana.
Podsjećamo, prema članu 5 Zakona o kontroli i ograničenoj upotrebi duhana, duhanskih i ostalih proizvoda za pušenje, pušenje se zabranjuje u svim zatvorenim javnim prostorima, mjestu rada i u javnom prijevozu.
Provođenje zabrane pušenja obavezni su osigurati vlasnik i korisnik prostora, a u prostorima i mjestima gdje je pušenje zabranjeno mora biti postavljen grafički znak zabrane pušenja i tekst koji glasi: “Zabranjeno pušenje”. U prostorima i mjestima gdje je pušenje zabranjeno, ne smiju biti postavljene pepeljare ili druge posude koje mogu služiti za odlaganje pepela. U slučaju da posjetilac ne poštuje zabranu pušenja, vlasnik, odnosno korisnik prostora ili mjesta u kojem je pušenje zabranjeno dužan je opomenuti gosta, uskratiti uslugu ili zatražiti napuštanje prostora.
“U slučaju da lice ne ispoštuje zabranu pušenja i nakon što vlasnik, odnosno korisnik prostora ili mjesta u kojem je pušenje zabranjeno postupi po ovlaštenju ovog člana, vlasnik odnosno korisnik prostora ili mjesta u kojem je pušenje zabranjeno dužan je kontaktirati nadležni organ”, navedeno je.
U ugostiteljskim objektima, osim vlasnika i korisnika prostora, provođenje zabrane pušenja obavezna je osigurati i osoba zadužena za poslovanje objekta.
Kada je riječ o kaznama, novčanom kaznom od 2.000 KM do 5.000 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice koje ne zabrani upotrebu duhanskih proizvoda u skladu s članom 5 ovog zakona.
“Novčanom kaznom u iznosu od 300 KM do 1.000 KM za prekršaj iz stava (1) ovog člana kaznit će se i odgovorno lice u pravnom licu. Novčanom kaznom u iznosu od 500 KM do 2.500 KM kaznit će se vlasnik i korisnik prostora, odnosno mjesta u kojem je pušenje zabranjeno, kao i osoba zadužena za poslovanje ugostiteljskog objekta, koji propusti izvršiti radnje propisane članom 6. Novčanom kaznom u iznosu od 1.500 KM do 5.000 KM kaznit će se za prekršaj pravno lice koje ne odredi posebnu prostoriju za pušenje”, pojašnjeno je.
Dok dio ugostitelja odlučuje da se prilagodi i osigura zdraviju okolinu za sve posjetioce, drugi očigledno kalkulišu i svjesno krše propise, oslanjajući se na niske kazne ili nedovoljno učestale inspekcijske nadzore.
Nije stvar izbora, već zdravlja: Posljedice pasivnog pušenja
Ignorisanje zabrane pušenja u zatvorenim prostorima ne predstavlja samo nepoštovanje zakona, već i ozbiljnu prijetnju zdravlju ljudi.
Pasivno pušenje, kojem su izloženi gosti i osoblje u ugostiteljskim objektima, dokazano povećava rizik od brojnih bolesti, uključujući karcinom pluća, srčane bolesti i respiratorne probleme. Stručnjaci upozoravaju da čak i kratkotrajna izloženost dimu može imati negativne posljedice, posebno za osjetljive skupine poput djece, trudnica i hroničnih bolesnika.
”Pasivno pušenje može imati ozbiljne posljedice po zdravlje zdravih odraslih osoba kao i osoba koje već imaju zdravstvene probleme, a koje su izloženi duhanskom dimu tokom dužeg vremenskog perioda. Ova vrsta izloženosti najčešće dolazi iz dima cigareta, ali i iz drugih duhanskih proizvoda poput lula i nargila. Usljed pasivnog pušenja nastaju brojne bolesti među kojima su : kardiovaskularne bolesti srca, povišeni krvni pritisak, a povećan je i rizik za nastanak srčanog i moždanog udara”, kaže dr. Sanela Husić, specijalista porodične medicine Doma zdravlja Tuzla za Tuzlanski.ba.
Objašnjava i da pasivno pušenje značajno povećava rizik od razvoja raka pluća, čak i kod osoba koje nikada nisu pušile.
“Također i od raka dojke, kod žena koje su hronično izložene duhanskom dimu, raka mokraćne bešike i grla, zbog prisustva kancerogenih materija u dimu. Pasivno pušenje izaziva kašalj, kihanje, pečenje, crvenilo i suzenje očiju, nadražaj u nosu, u grlu, teškoće sa disanjem i glavobolju”, dodaje naša sagovornica.
Stoga se u ovom slučaju ne radi samo o pitanju lične slobode pušača ili eventualnih kazni za ugostitelje, već o pravu svih građana na čist zrak i zdravu okolinu.
Zakon o zabrani pušenja u BiH, kao i mnogi drugi, čini se usvojen samo kako bi bio usklađen sa normativima Evropske unije, a ne sa stvarnim potrebama i interesima građana. Na papiru, BiH je na putu da bude usklađena sa savremenim zakonodavstvom, međutim, u stvarnosti, provedba tih zakona često ostaje na nivou neostvarenih ambicija. Umjesto konkretnih mjera koje bi omogućile učinkovitu zaštitu zdravlja, zakon se ignorira zbog slabe primjene i nedostatka odgovornosti, čime građani svakodnevno postaju svjesni da zakon u praksi ne znači mnogo.
(TUZLANSKI.BA / NKP.BA)
