U srijedu (20.04.2016.) u školskom dvorištu MSŠ Kalesija, u kojem se svakodnevno neometano kreću psi lutalice, tijelo uginulog psa lutalice su jeli drugi psi lutalice.
Tijelo mladunčeta su jeli odrasli psi lutalice, ali i oni manji, dok se u blizini škole širio nepodnošljiv miris.
Tijelo psa je već bilo u fazi raspadanja, a vjerovatno su isto donijeli psi sa druge lokacije, jer u prijepodnevnim satima, kada se obilježavao i “Dan škole” nije bilo tragova, kao niti nepodnošljivog mirisa.
Sa ovim slučajem nas je upoznala majka jednog dječaka koji pohađa osnovnu školu. Tijelo uginulog psa, koje su rastrgali ostali psi, se nalazilo tri metra od aneksa zgrade MSŠ Kalesija u kojoj se nalaze učionice osnovne škole.
U trenutku kada smo došli na mjesto događaja, jedan pas je kidao komade mesa sa uginulog psa, a trotoarom, koji je udalje dva metra, su prolazili učenici osnovne i srednje škole, kao i ostali građani.
Niko nije nadležan: Policija na poziv odgovorila “Ko još nešto radi u ovoj državi”
Prije nekoliko mjeseci smo svjedočili situaciji da u Kalesiji ne postoji služba kojoj bi se prijavila povreda ili uginuće psa lutalice, ili neke druge životinje.
Tako je teško povrijeđeni pas, kojem je kamion doslovno pregazio zadnji dio tijela, ostavljen pored puta, i više od 24 sata nakon nezgode umirao šireći neugodan miris.
Muke za psa je skratila djevojka iz Tuzle, koja je vlastitim automobilom došla po psa i odvezla veterinaru koji ga je, zbog teških povreda, “uspavao”.
Nakon što smo nešto iza 15 sati slučaj kanibalizma u školskom dvorištu prijavili u Policijsku stanicu Kalesija, kako bi nas uputili na neku od službi koja bi mogla intervenisati, dežurni policajac nam je rekao da je “kasno”, te da je komunalni redar Općine, ali i veterinari, vjerovatno već kod kuće.
Na pitanje da li postoji neko kome se može prijaviti ovakav slučaj, te da se nešto slično može desiti i nakon radnog vremena, policajac nam je odgovorio pitanjem “Ko još nešto radi u ovoj državi”, te savjetovao da pozovemo telefonski broj 121 (Centar za obavještavanje i uzbunjivanje).
Tri puta smo pozivali ovaj broj, ali se nakon javljanja, odnosno uspotavljanja veze, čulo samo iritantno pištanje.
Improvizacija: Čekanje, odbijanje drugih pasa kamenicama, čekanje, “pakovanje” uginulog tijela u kartonsku kutiju, posipanje krečom, bacanje u kontejner…
Vjetar je širio nepodnošljiv miris, a čekanje je bila opcija koja je samo odgađala da psi lutalice nastave “gozbu”.
Komunalno preduzeće se činilo kao razumno rješenje, a kako bi došli do njih kontaktirali smo direktora CZSR, ustanove koja se nalazi pored “Komunalca”, te ga zamolili da pozove nekoga iz komunalnog preduzeća kako bi uklonili tijelog uginulog psa iz školskog dvorišta.
Nakon nekoliko minuta čekanja, obaviješteni smo da su u “Komunalcu” upoznati sa slučajem, te da bi trebali doći.
Nakon 20-minutnog čekanja, iz obližnje prodavnice smo uzeli kartonsku kutiju, kao i nekoliko kesa koje su poslužile kao rukavice, kako bi tijelo uginulog psa ubacili u kutiju. I tom prilikom smo se uvjerili da je tijelo uginulog psa staro najmanje jedan dan.
Nakon toga smo iz najbližeg skladišta donijeli kreča u najlonskoj vreći, te posuli po uginulom tijelu u kutiji, kao i po mjestu gdje se nalazilo tijelo.
Kada smo htjeli napusititi mjesto, jer smo bili uvjereni da psi neće prilaziti kutiji u kojoj se nalazi kreč, nekoliko pasa je pokušalo ponovo pristupiti uginulom psu. Čak su i manji psi lutalice, koji svakodnevno borave ispred prodavnica u kojima se prodaju sendviči za školarce, pokušali pristupiti tijelu uginolog psa, a u tome im nije smetao niti kreč.
Nakon ovoga smo kartonsku kutiju u kojoj se nalazi tijelo uginulog psa ubacili u kontejner.
Iako to nije rješenje, jer će se smeće iz kontejnera odvući na deponiju nedaleko od centra grada, 20-tak metara od rijeke Spreče, čini se da je i to bolje nego da psi lutalice raskidaju tijelo u školskom dvorištu u centru Kalesije.
A, kako smo naknadno saznali, tijela uginulih pasa lutalica (stradalih na ulicama, ili na drugi način) završavaju na deponiji…
Nekoliko minuta nakon što smo završili “prljavi posao”, pojavio se i uposlenik “Komunalca”, koji je na poziv šefa došao kako bi riješio problem.
Nakon što smo ga obavijestili da je tijelo uginulog psa u kartonskoj kutiji prekriveno krečom ubačeno u kontejner, samo je konstatovao da i on ne bi mogao uraditi ništa više od toga…
— Ovaj slučaj, kao i svakodnevni boravak pasa lutalica u školskom dvorištu, su opomena da su psi lutalice opasni po sigurnost učenika, ali i ostalih građana.
Osim zaraznih bolesti, za koje niko ne može garantovati, prije nekoliko dana smo svjedočili situaciji kada pas lutalica iz ruke “krade” sendvič od učenice srednje škole.
Ovo su samo neki od primjera, a bojimo se da bi neki budući mogao da ima i tragičnije posljedice…
*** U foto galeriji se nalaze fotografije uznemiravajućeg sadržaja…
.
(NKP.ba)
