Voda igra ključnu ulogu u gotovo svim biološkim procesima u tijelu, od kontrole tjelesne temperature, regulacije krvnog tlaka do pravilne probave. Ipak, iako je voda pitanje života i smrti, većina je uzima zdravo za gotovo.
‘Puno toga što mislimo o vodi je obično nagađanje’, kaže dr. Elson Haas, internist i autor knjige Staying Healthy with Nutrition. ‘Do toga je dovelo premalo istraživanja. Ustvari, većina onoga što ljudi misle da znaju o vodi uopće nije istina’, dodao je.
Šest zabluda o dehidraciji
1. Dehidracija je relativno rijetka i javlja se samo kad tijelo dan ili duže ne dobiva vodu?
Manja dehidracija (u odnosu na akutne i kliničke dehidracije) je kroničan, raširen problem koji ima snažan učinak na snagu, izgled i elastičnost. Christopher Vasey, švicarski naturopat i autor knjige The Water Prescription, smatra da većina ljudi pati od kronične dehidracije zbog loših prehrambenih navika.
Kronična dehidracija može izazvati probavne smetnje jer naše tijelo treba vodu za proizvodnju probavnih sokova koji potpomažu probavni proces. Ako ne dobijemo tu vodu, ne lučimo dovoljno probavnih sokova, a to dovodi niza problema, kao što su plin, nadutost, mučnina, loša probava i gubitak apetita.
Pokušajte piti više vode tijekom dana. Gotovo odmah ćete osjetiti razliku. Čak i ako je ne primijetite, metabolizam će vam biti zahvalan.
2. Osam čaša (po dva decilitra) vode na dan?
Tijelo zaista treba redovito dobivati vodu, ali ne postoje znanstveni dokazi o nekoj određenoj količini za sve ljude. Još 2002. godine dr. Heinz Valtin, Dartmouth Medical School, nakon 10-mjesečnog istraživanja svih postojećih studija na tu temu zaključio je da ovo pravilo ne drži vodu.
Godine 2004. američki Institut za medicinu (IOM) postavio je adekvatnu mjeru dnevnog unosa vode: 3,7 litara za muškarce i 2,7 litara za žene. No, ti brojevi se odnose na ukupan unos vode, što znači da svi napici i hrana sadrže vodu i da se to također računa. Voće i povrće odličan su izvor vode, a lubenice i krastavci su na samom vrhu.
Ali većina ne jede dovoljno voća i povrća. Umjesto toga, jedu meso, žitarice i kruh, koji nemaju puno vode i sadrže puno soli. Osim toga, proteini životinjskog porijekla zahtijevaju mnogo više vode tijekom probave. A procesirana hrana, poput čipsa i krekera, gotovo da nema vode, tako da poput suhe spužve upija vodu iz probavnog sustava.
Za optimalno zdravlje tijelu treba samo tri do pet grama soli dnevno, ali većina ljudi unosi između 12 i 15 grama. Da se oslobodi opterećenja, tijelo treba puno tekućine.
3. Svi napici su jednako vrijedni?
I ne baš. Napici s kofeinom, šećerom i alkoholom pokreću kemijske reakcije koje zahtijevaju značajne količine tekućine. Kao rezultat toga, mnoga pića, zapravo, mogu dehidrirati tijelo.
Pića poput kave, crnog čaja i kakaa bogata su purinom, koji mora biti razrijeđen velikim količinama vode. Umjetno zaslađeni napici dodatni su teret. Šećer i kava također stvaraju kiseli okoliš u tijelu, što ometa funkciju enzima i otežava rad bubrega.
Kofein u kavi, crnom čaju i bezalkoholnim pićima negativno utječe na količinu vode jer je on, zapravo, diuretik koji podiže krvni tlak, te povećava proizvodnju i izbacivanje urina. ‘Voda iz tih pića putuje kroz tijelo prebrzo’, kaže dr. Vasey.
Umjereno konzumiranje pića poput kave i čaja je sasvim u redu, ali uglavnom je bolje ako pijete vodu.
4. Kad ožednite već ste dehidrirani?
To ovisi o tome što podrazumijevamo pod dehidracijom. U stanju subkliničke dehidracije ne možete osjetiti žeđ, ali tijelo ipak šalje znakove nedovoljne hidratacije – od glavobolje, umora do suhe kože.
Kod kliničke dehidracije žeđ je dobar pokazatelj kad trebate gutljaj. Dok razina vode u tijelu pada, krv postaje gušća. Kad koncentracija tvari u krvi naraste za dva posto, mehanizam žeđi se aktivira. Dakle, osjećaj žeđi je dobar pokazatelj da ste dehidrirali.
Ozbiljni simptomi dehidracije ne se javljaju dok koncentracija krvnih tvari ne poraste za pet posto – dugo nakon što osjetite žeđ. Nitko, dakako, ne želi čekati toliko dugo. Tijelo može preživjeti na manje vode nego što želi, ali će raditi manje uspješno.
Neka vam postane navika odmah ujutro popiti čašu vode (možete dodati malo limuna).
5. Jedino je važan unos vode?
Tijelu je bitna i delikatna ravnoteža minerala, elektrolita i esencijalnih masnih kiselina kako bi dobilo i zadržalo vodu tamo gdje ona treba biti – za poželjnu količinu vode u krvotoku, tkivu i stanicama.
‘Možete piti puno vode, ali i dalje biti dehidrirani na staničnoj razini’, kaže Haas. Voda koju pijemo se apsorbira iz probavnog trakta u krvotok malih krvnih žila (kapilara). Od vode sadržane u hrani i piću, 95 posto završi u krvi. Iz krvi, voda ulazi u tekućinu oko stanice, koja se zove izvanstanična tekućina. To je važno, ali nije kraj puta. Voda treba biti unutar stanica.
Kod starenja i bolesnih stanja dolazi do postupnog isušivanja stanica. Osim toga, minerali, pogotovo elektroliti i minerali u tragovima, neophodni su za održavanje stanične ravnoteže. Minerali pomažu pri dotoku vode u stanice, a aktiviraju i enzime. To je jako važno jer su enzimi temelj svakog biološkog procesa u tijelu, od probave do hormonske sekrecije. Bez minerala, kaže Haas, enzimi postaju spori i tijelo pati.
Bez esencijalnih masnih kiselina, koji čine osnovu staničnih membrana, stanice ne mogu pravilno apsorbirati, držati i stabilizirati vodu i druge hranjive tvari.
Važno je, dakle, uzimati minerale – jesti puno svježeg voća, povrća, orašastih plodova i sjemenki.
6. Previše vode dovodi do zadržavanja vode?
Tijelo zadržava vodu s obzirom na biokemijsku i hormonalnu neravnotežu, toksičnost, loše kardiovaskularno stanje i stanično zdravlje – i, zanimljivo, ako pati od dehidracije. ‘Ako ne pijete dovoljno tekućine, vaše tijelo, zapravo, može zadržati vodu’, kaže Vasey dodajući da je opći nedostatak energije najčešći simptom kod ovog tipa zadržavanje vode.
Ako imate problema sa zadržavanjem vode, potražite stručnu pomoć kako biste identificirati uzrok (netolerancija na hranu čest je krivac u inače zdravih ljudi). Diuretici ne smiju biti vaše prvo rješenje jer vam kasnije može biti još gore.
(Net.hr/NKP.ba)
