Prvi bosanskohercegovački konvoj “BiH za Siriju“ s pet šlepera, odnosno 120 tona brašna, otišao je za Siriju iz Doboj-Istoka 25.januara.
Akciju prikupljanja brašna, kao i transport u Siriju organizovalo je udruženje Međunarodni forum solidarnosti-EMMAUS, koje je prvi put poslalo pomoć u okviru turskog konvoja “Otvorite put Halepu“ u decembru, dok je konvoj koji je otišao prvi isključivo bh. konvoj pomoći za narod Sirije.
Brašno je uglavnom prikupiljeno od građana, a najvećim dijelom aktivnostima prikupljanja su se priključili Medžlis Islamske zajednice Zvornik, koji je prikupio trećinu, zatim MIZ Gračanica, Tuzla i Živinice, te načelnik i građani općine Kalesija.
- VEZANA VIJEST
– Konvoj od pet šlepera pomoći za Siriju jutros krenuo iz Doboj-Istoka: U akciji učestvovali i Kalesijci! (25.01.2017.)
U pratnji pet šlepera za Siriju je otputovalo i devet uposlenika ovog udruženja, te dva predstavnika zajednica koje su također prikupljale pomoć.
Prenosimo Vam priču Elmedina Škrebe, rukovodioca sektora za razvoj i saradnju MFS-EMMAUS-a, koji je jedan od članova ekipe koja je optutovala u pratnji konvoja.
- Piše: Elmedin Škrebo
Bio je to moj najdraži poraz u igri na male…
Sve je počelo našim “nepropisnim” parkiranjem vozila ispred gola na koji su loptu šutala sirijska djeca okupljena na ulici ispred kuće u kojoj je zbrinuto nekoliko siročadi i majki sa djecom izbjeglih iz Sirije, a kojima smo došli u posjetu.
Nisam ni stigao ugasiti vozilo a već se desetak dječaka našlo ispred kako bi me spriječili da tu parkiram.
Podsjetilo me to na djetinjstvo i mahalske igre na male, kada bih najradije bacio stativu (kamen) na vozilo koje nam prekine najdražu igru, obećavajuću kontru i “čist” go.
Naravno, pomjerio sam auto na sigurnu zonu, ali prije toga moji saputnici, kolege već su iskočili na teren i izazvali dječicu na borbu.
Djeca su već tada počela da slave pobjedu, ali ne onu u igri, nego onu u srcu, u svojim glavama, u kojima nije bilo više mjesta za brigu, tjeskobu ili strah od neprijatelja.
Da smo imali više vremena, i koji kilogram manje, utakmica bi trajala do okončanja sukoba u Siriji.
Međutim morali smo pružiti ruku sirijskoj djeci i priznati im vlastiti poraz, ali i poraz cijelog čovječanstva.
Držeći njihove ruke i milujući ih po glavama kroz glavu mi se vrtiše sve one slike koje sam do kasno u noć listao po internetu, i osuđivao sebe i druge, osjećao se nemoćnim kao nikada do tada u životu, moleći Boga za njihovo dobro jer ja im ga nisam mogao dati.I dok su mi pluća bila stisnuta od loše forme, u trenutku sam počeo osjećati neko olakšanje, kao da mi je u grudni koš ušao miris njihovog halala. I danas, kada je moj poraz na male značio dječiju pobjedu, dječiju sreću, i zaborav nedavno proživljenog, osjećam da je naša misija uspjela.
Svi akteri današnje utakmice igrane između ekipa djece sirijskih izbjeglica i tima MFS – EMMAUS-a koristeći se svima razumljivim jezikom sporta, ljubavi, brige i solidarnosti, pomogli su jedni drugima pronaći unutrašnje zadovoljstvo. N
a kraju rezultat je bio 4:5 za sirijsku djecu. Simbolično, za pet dječijih golova naših pet šlepera brašna.
Dao Bog pa da bude još golova…
Proud to be MFS – EMMAUS, proud to be Bosnian!
Dobro se boljim vraća!
(NKP.ba)
