Nihad Mešić – River je poznati tuzlanski poetičar čija poezija kao da ima svoju melodiju i sebi svojstven ritam, prepuna je ljubavi prema svijetu oko sebe, ljudima i gradu.
Upravo sa pitanjem o ljubavi i Tuzli započeli smo razgovor .
Jako volim ovaj grad i ponosan sam što sam tuzlak, ponosan sam što sam čovjek, sto imam jako puno prijatelja i prijateljica širom svijeta i drago mi je što ponekad nešto i zapišem i što to ponekad neko i pročita.
Kada ste spoznali svoju ljubav prema poeziji?
Jako davno. Imao sam sreće da su se moji roditelji bavili pisanom riječi, majka mi je bila profesorica srpsko – hrvackog jezika tako da je ta ljubav potekla iz porodice , zatim kroz školu prvo osnovnu na Bulevaru onda gimnaziji Meše Selimovića.
Moji nastavnici i profesori takođjer su doprinjeli da naučim dosta toga da puno čitam a kada sam počeo puno čitati počeo sam mnogo i pisati tako da se pisanjem bavim skoro cijeli život i praktično manje više i živim od toga.
Kada su nastali vaši prvi stihovi i kome ili čemu su bili posvećeni?
Ne sjećam se jako dobro, čini mi se u djetinstvu ali ih nisam sačuvao a bili su posvećeni mojoj rahmetli majci . Nešto ozbiljnije u gimnaziji , sjećam se da sam napisao neki zapis koji se zove „ Put u budućnost“ gdje sam sebe uporedio sa telegraf stangom zbog visokog rasta.
U kome ili čemu pronalazite inspiraciju?
U lijepom proljetnom danu, u lijepim ljudskim očima, ljubavi i životu.
O kojim temama najradije pišete?
Skoro pa sve što zapišem vezano je za mene , to su više kao ispovjesti koje su iskrene i odnose se na moj život.
A onda su to i teme ili motivi koje smo već pomenuli, od šuma rijeke koju slušam do svjetlucanja morskih valova pa do dezena na pidžami ili ves mašini sve to mogu biti teme koje me mogu inspirisati.
Opišite svoj pjesnički stil?
Ja bih ga nazvao ispovjednim.
Par riječi o svojim zbirkama ?
Do sada sam objavio četiri samostalne zbirke pjesama, a to su :
– DOVOLJNO LUD
– IZA OKLOPA
– KROCENJE STRAHA
– NE MORAMO O POLITICI
Projekti u toku?
Upravo pripremam novu zbirku lirskih zapisa koja ce se zvati „ Šta su kad te volim „
Šta mislite o poeziji u modernom društvu?
Mislim da je jako bitno da poezija postoji, da ljudi čitaju i da pisanjem iskazuju svoje osjećaje i opisuju neke pojave i događaje koji postoje jer se stvari mijenjaju.
Kao sto je Hrpić rekao „ Sve teče i sve se mijenja „ tako de će i ova naša stvarnost već sutra biti nešto drugo a da ne pominjem tek za dvadesetak godina.
Nagrade koje ste do sada osvojili?
Nisam osvojio mnogo nagrada. Najsimpatičnija nagrada mi je bila kada je jedam moj zapis osvanuo na internetu i kada su me kontaktirali iz jedne velike tvornice kafe da mi dodjele nagradu . To je zapravo bio poklon paket u kojem je bilo pola kile kafe i džezva za kafu . To mi je baš neobična i draga nagrada.
Tu je također i nagrada za moj zapis „ Ivo Andrić, Travnik i ja „ kao i nagrada za doprinos poeziji i povezivanju pjesnika. Eh, ovo povezivanju pjsnika mi mnogo znači.
Pretpostavljam da vam je omiljeni poklon knjga koja vam je najdraža?
Jako teško pitanje. Omiljeni poklon mi jeste knjiga i volim različite vrste knjiga.
Volim i kada mi kolege pjesnici poklone svoje zbirke još ako se i pronađem u njima a najčešće se pronađem onda sam zaista sretan.
Da li se od prodaje knjiga može živjeti ?
Ne može. Ova aktivnost je u potpunosti dobrovoljna tako da se autori moraju sami snalaziti, tražiti sponzore i sami doprinositi.
Poruka za kraj ?
Da se svaki novi dan rađa sa novim osmjehom te da na svijet treba gledati optimistično.
LJUBAV NOĆAS NEĆE DOĆI
OTIŠLA JE ZA ONIM JELENOM
ŠTO JE JUČER ZALUTAO U OVAJ SLANI GRAD
LJUBAV NOĆAS NEĆE DOĆI
PROZRAČNIJA PROSTRANSTVA ONA POHODI
IGRA SE NA ĆILIMU OD ČISTOG BIJELOG SNIJEGA
LJUBAV NOĆAS DOĆI NEĆE
UZALUD CEKAM
MOZDA IPAK DOĐE SUTRA
ZATVORIM LI OČI DOVOLJNO JAKO I BUDAN ZASANJAM KAO NEKADA ŠTO SAM ZNAO.
Ovo su riječi Nihada Mešića, čovjeka koji kaže da u svakom od nas spava skriveni pjesnik i samo čeka da se probudi.
Majda Laković
(NKP kalesijski.com)
