Pitanje naklonosti, ljubavi, privrženosti prema Republici Turskoj među stanovništvom Bosne i Hercegovine nikada nije bilo pitanje isključivo političkog karaktera.
Pošto se u posljednje vrijeme ovo pitanje ponovo nametnulo kroz političke aktuelnosti, osjetio sam potrebu za pisanjem ovih redova, te da svom imaginarnom prijatelju, tebi, pokušam dočarati zašto ja, Bošnjak, musliman sa malim M, gajim posebna osjećanja prema Turskoj.
Čim osjećam potrebu za ovakvim pojašnjenjem, odmah znam da postoji velika razlika među nama, dragi prijatelju, u poimanju ovosvjetskih uređenja. Ono oko čega se zasigurno možemo složiti, jeste da naša matica, Bosna i Hercegovina, nije jedna od onih svjetskih sila koje kroje svjetsku politiku. Volio bih i ja da se Netenyahu zatrese i zamisli pred opomenom nekog od naših državnika, međutim, velika je stvar ako se uz jutarnju kaficu, ili čime se već u Izraelu započinje dan, uopšte zahmeti i pročita cijelu izjavu nekog od naših predstavnika.
Ovo nije lažna skromnost, te ako se uspiješ riješiti predrasuda, u ovom tekstu ništa preuveličano, niti imaginarno nećeš pročitati, iako si zapravo ti imaginarni prijatelj.
Ono na što ti odmah na početku želim skrenuti pažnju, jeste mentalitet našeg čovjeka. Nacije i narodi su uvijek težile ka širenju svojih granica, evropske kolonije diljem afričkog kontinenta su izraz ovih apetita koji rastu. Nije ovo svojstveno samo velikim silama, Velike Srbije su nedosanjani san naših komšija; nikad zasićene komšije svoje apetite su iznova atuelizirali kroz historiju.
Moj narod, Bošnjaci, su već druga priča. Iako često volite pričati o ugroženosti na ovim prostorima, svjestan si činjenice da čak ni u ratu mi nismo imali svoje ustaše ili četnike, već je čak i ratna okrutnost etiketirana našem narodu kroz uvoznike, mudžahedine, muslimane, ali ne i Bošnjake. Nema toga u našem mentalitetu, međutim, sad ću ti reći šta kod nas ima, a šta vama fali.
Da je kojim slučajem Mursi uspio ostati na vlasti, te ekonomski ojačati Egipat, uvjeren sam da bih ti danas i o Egiptu pisao. Budi siguran da bi i Mursi često spominjao Sarajevo šaljući selame koje bismo s radošću primali, a tvoji bi nas povezivali sa radikalnim arapima. To vam kod Turaka i fali, vjerovatno da sva nervoza odatle i proizilazi. Nema Erdogan svoje Muslimanske braće koja bi se marginizirala i okarakterisala kao potencijalno terorističko gnijezdo, kojeg bi se Evropa trebala bojati.
Ovaj poprilično blagi i simpatični Islam koji Turska gaji, dosta sliči našem shvatanju i praktikovanju Islama. Kao bosanski musliman, zar ima išta prirodnije od toga da gajim pozitivna osjećanja prema sve jačoj Turskoj?!
Moguće da nisi upućen, ali, u našoj vjeri, pojam “ummet” je u prvom planu. Ummet znači “bratstvo i jedinstvo”; kao što volite pričati o bratstvu i jedinstvu među narodima koji su “osuđeni” na boravak na jednom prostoru, ovo bratstvo je zasnovano na suosjećanjima među pripadnicima iste vjere. Voliš često pričati o bratstvu i jedinstvu, dragi moj prijatelju, a smeta ti bratstvo koje gajimo sa onima drugima?! Ne valja ti brate ta ljubomora, kome normalnom smeta širenje porodice?!
Hajmo sad realno, pokušaj iskoristiti empatiju i stavi se na moje mjesto. Bilo jednom jedno bratstvo i jedinstvo koje ni Drina nije mogla rastaviti. Međutim, Drina nabujala i preko noći ugrozila to bratstvo. Danas, godinama nakon što se Drina smirila, o tom bratstvu priča ispred braće sa druge strane Drine, onaj, koji je za vrijeme poplava prouzrokovanih nabujalom Drinom, dičio se po okolici Sarajeva udaranjem po svojoj braći. S vremena na vrijeme, kad god da se pozitivna poruka preko Drine pošalje, širom Bosne ponosne ponovo krenu pjesme o tom bratstvu.
S druge strane, imamo braću sa kojom su nam bratstvo jedino šutnja i pasivnost ugrožavale. Bolila nas je njihova pasivnost, njihova neumješanost i neiskazana podrška u vremenima kada su Drine nosile sve na sto naiđu. Očekivali smo od braće da preplivaju i stanu sa nama zajedno da brane gradimo. Tad smo razočarani bili, dok su nas braća udarala, drugi brat nije doletio.
Ne znam, prijatelju, koliko si zapravo upućen u tursku političku situaciju, ali vjerujem da si svjestan promjena i na njihovoj sceni. Kad predstavnik te braće iz Anadolije, izađe i kroz suze priča o njihovoj pasivnosti, koje su svjesni i ako im je vjerovati na riječ, zbog koje nikad sebi neće oprostiti, kako od mene očekuješ da im leđa okrenem. Nisu nam valjali kad su pasivni bili, zašto bih ih odbacivao kad postaju aktivni?!
Stvarno ne mogu da shvatim, zašto očekuješ od mene da volim više ministra vanjskih poslova Srbije, koji na Sarajevo gleda kao primorano savezništvo, pored turskog ministra Davutoglua, koji na većini svojih skupova spominje Sarajevo kao majku civilizacija, “kad bi sve svjetske gradove porušili a Sarajevo ostavili, svijet bi uspio novu, još bolju civilizaciju izroditi”.
Nije mi brat samo onaj, za kojeg ti kažeš da mi je brat. Meni, kao muslimanu, Bog nalaže da gledam Turčina kao svog brata. Možda ti neće biti jasno, ali kroz Božije riječi je protkan i moj pogled na svijet. Isti taj Bog mi nalaže i da pazim na komšije, stoga budi siguran da si bezbijedan od moje ruke, komšijo. Nemoj tražiti od mene da se odreknem svoje braće širom svijeta, jer odbacivanjem tih principa, od mene automatski tražiš da zanemarim i tebe, kao svog komšiju. Dok je Islama u meni, u mome narodu, voljeću i Turčina, a i tebe ću poštovati.
Potencijalni bošnjački predstavnici napadima na Erdogana i Tursku, odražavaju koliko je zapravo različito naše poimanje ovosvjetskog uređenja, vanjske politike Bosne i Hercegovine. Zasigurno će se i na izborima iznenaditi kada uvide da su pogriješili u kandidovanju za bošnjačkog člana Predsjednistva. Međutim, ni politika naše zemlje ne bi smjela da okalja ponosni obraz našeg naroda. Znao je i Hadži Lojo Turcima odbrusiti: “Nek car daje Istanbul, Sarajevo niko ne smije davati kao da je lična imovina”. Sinovi ove zemlje su uvijek znali dati pravi odgovor. Sve po zasluzi.
Mustafa Krupalija
(NKP.ba)
