Što zapišemo ostaje: „Lopata Babajićka“

Što zapišemo ostaje: „Lopata Babajićka“

2600
0
SHARE

Nakon završeta II svjetskog rata, u nekadašnjoj Jugoslaviji, krenulo se na realizaciju projekta tzv.“obnove države“ čija je privreda, kao i infrastruktura, uništena tokom ratnih dejstava.
alijas1

U takvim okolnostima je i nastala poznata parola iz tog vremena koja glasi: „Nema odmora dok je obnova“, ova parola najbolje oslikava želju tadašnjih ljudi da što prije „obnove državu“.

Udarnici s Titom - Nikola Škobić i Alija Sirotanović
Udarnici s Titom – Nikola Škobić i Alija Sirotanović

Organizovane su dobrovoljne omladinske radne akcije na izgradnji puteva, željeznica…

Pored omladinskih radnih akcija u državnim preduzećima, tj.rudnicima, za radnike koji su se posebno isticali i postizali izuzetne rezultate u radu, davala su se posebna odlikovanja tj.ti radnici su proglašavani „udarnicima rada“.

Prvi rudar koji je postigao rekord je Alija Sirotanović, koji je u Rudniku mrkog uglja “Breza”, 24. jula 1949. godine, sa svojih osam kamerata, u jednoj osmočasovnoj smjeni iskopao 158 tona uglja, čime je za 215 % prebacio brigadnu normu od 50 tona za šihtu i oborio dotadašnji rekord Alekseja Stahanova iz 1936. godine – 102 tone uglja.

Alija pri preuzimanju nagradnog fiće
Alija pri preuzimanju nagradnog fiće

Zbog ovog podviga Alija je odlikovan četvrtim po važnosti ordenom u FNRJ/SFRJ – Junak socijalističkog rada. Prenosi se da mu je Tito kao nagradu za postignute rezultate, ponudio da izabere auto po želji, a Alija je izabrao tada popularnog „Fiću“.

Svega četiri dana pošto je Alija postavio rekord, uslijedio je niz obaranja rekorda, a zadnji je oboren 10.septembra iste godine, od strane Abdurahmana Babajića, koji je u rudniku „Banovići“ iskopao nevjerovatnih 1010 tona uglja za jednu smjenu. Rekord Abdurahmana Babajića niko nikad nije premašio.

Tabelarni prikaz rekordera

Abdurahman Babajić će ostati upamćen po tome što je radi postizanja boljih rezultata u radu, tražio da se namjenski napravi lopata koja je mnogo veća od standardne lopate. Po njegovim instrukcijama takva lopata je i napravljena, a rudari su je prozvali „Lopata Babajićka“. Ona se i danas koristi u rudnicima ali i domaćinstvima na cijelom prostoru nekadašnje Jugoslavije.

„Lopata Babajićka“
„Lopata Babajićka“

Ono što je malo poznato i na prostoru Kalesije kao i na prostoru tuzlanskog kantona, jeste da je Abdurahman Babajić rođen je u kalesijskom naselju Tojšići (Babajići) u višečlanoj porodici. Svoj radni vijek proveo je u rudniku Banovići. Savremenik tih dešavanja je Abdurahmanov brat Jusuf-Juso Babajić, koji danas živi u Tojšićima-Babajići, a koji je takođe svoj radni vijek proveo u rudniku, je živi svjedok kako je „Lopata Babajićka“ stvarno dobila ime.

Ekrem Sakić, prof.
(NKP.ba)