“Oslobođenje” je prije nekoliko dana, tačnije 28.oktobra, objavilo priču o “tuzlanskoj delegaciji” koja je zarobljena na punktu HVO-a na Drecelju 2. maja 1993. godine.
Tročlanu delegaciju činio je i jedan Kalesijac, Alija Muminović, koji je tada bio poslanik u Skupštini RBiH.
Muminović je 1993. godine zarobljen i mučen šest mjeseci, sa druga dva člana delegacije, sadašnjim reisom Huseinom ef. Kavazovićem i prof. dr. Salihom Kulenovićem.
Kalesijac Alija Muminović, koji danas obnaša funkciju zamjenika ambasadora BiH u Turskoj, je 26. juna 2012. godine preko advokata Damira Alagića predao krivičnu prijavu Tužilaštvu BiH protiv 14 osoba koje su bile uključene u hapšenje, mučenje i nezakonito zatočenje visoke delegacije Okruga Tuzla.
NKP.BA bez izmjena prenosi tekst “Oslobođenja” objavljen 28.10.2013.
U brošuri Saveza logoraša u BiH – Udruženja logoraša općine Konjic pod nazivom “Zaboravljeni logori 1992 – 1995.” navodi se kako je tuzlanska delegacija zarobljena na punktu HVO-a na Drecelju 2. maja 1993. godine, a da su njeni članovi razmijenjeni 19. oktobra te godine.
U delegaciji su bili Alija Muminović, poslanik Skupštine RBiH, prof. dr. Salih Kulenović, pomoćnik komandanta Drugog korpusa ARBiH, te muftija tuzlanski Husein-efendija Kavazović, koji se u Međugorju priključio delegaciji. Muftija je bio u odvojenoj misiji, u Republici Hrvatskoj. Vrijedno je spomena da je francuski novinar Francoise Cheri također bio zatočen u logoru Turija, boraveći u istoj prostoriji sa tuzlanskom delegacijom.
Još 26. juna 2012. sarajevski advokat Damir Alagić, kojeg je angažovao Alija Muminović, predao je krivičnu prijavu Tužilaštvu Bosne i Hercegovine protiv 14 bivših pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO), Sigurnosne informativne službe (SIS) i Službe državne bezbjednosti (SDB) sa područja Republike Srpske, zbog hapšenja, mučenja i nezakonitog zatočenja visoke delegacije Okruga Tuzla.
Glavni akteri
Tom prijavom obuhvaćeni su komandant Druge bojne HVO-a Mladen Zebić, načelnik SIS-a II bojne brigade “Herceg Stjepan”, Mladen Zovko, zvani Kuhar, pripadnici HVO-a Mario Matić, Goran Blažević, Ante Ćubela, Željko Blažević, zvani Želja, Drago Šimunović, zvani Belja, Ivan Žunić i Drago Šimunović, zvani Maglja. Također, među prijavljenima su bivši šef Detašmana SDB-a iz Trebinja Danilo Benderać, radnici Detašmana SDB-a iz Trebinja Spaso Ratković i Ljubiša Traparić, zvani Ljuba, Miroslav Škorić, bivši pripadnik SDB-a Tuzla, koji je za vrijeme rata boravio u Bijeljini, te bivši pripadnik MUP-a RBiH Jovo Jovanović.
– U krivičnoj prijavi za ratni zločin se navodi kako se nabrojani terete zbog osnova sumnje da su zajedno ili pojedinačno počinili jedno ili više krivičnih dijela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom iz Glave XVII Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, kazao je tada Alagić.
U Glavi XVII KZBiH tretirani su, između ostalog, lišenje druge osobe života (ubistvo), istrebljenje, odvođenje u ropstvo, deportacija ili prisilno preseljenje stanovništva, zatvaranje ili drugo teško oduzimanje fizičke slobode suprotno osnovnim pravilima međunarodnog prava, mučenje, namjerna nanošenja osobama snažnog tjelesnog ili duševnog bola ili patnje, nečovječno postupanje, nanošenje velikih patnji ili ozljeda tijela ili povreda zdravlja, prisiljavanje na službu u neprijateljskim oružanim snagama, lišavanje prava na pravično i nepristrano suđenje…
Članovi delegacije preživjeli su mučenja i razmjenu između tadašnjeg HVO-a i SDBRS-a, čiji su ih članovi, iako ne sve podjednako, zatvarali i mučili. Prilikom isljeđivanja u jednom od objekata, pripadnici SDB-a potvrdili su da rade u saradnji sa HVO-om.
Delegacija Okruga Tuzla je te 1993, po nalogu predsjednika Okruga Izeta Hadžića, boravila u Hrvatskoj, s ciljem ostvarivanja kontakata s uredom Vlade Republike BiH i Ambasadom RBiH u Zagrebu, humanitarnim predstavnicima islamskih zemalja i svim drugim organizacijama koje su pomagale Republiku BiH.
Bitno je istaći da su neki od onih na koje se krivična prijava odnosi i danas na visokim pozicijama, pa je tako Škorić uposlenik OSA, kao načelnik u Bijeljini, dok je, recimo, Matić u zatvoru zbog ubistva pripadnika ARBiH, tadašnjeg zatočenika u logoru Dretelj. Alija Muminović, član tuzlanske delegacije, tvrdi da Ljubiša Traparić, čijem je maltretiranju, ponižavanju, torturi i mučenju bio izložen nadomak Boračkog jezera, ima jake “prijateljske veze” sa čelnicima SIPA. Ljubiša Traparić je nakon rata bio u CSB-u Trebinje zamjenik načelnika, kada je načelnik CSB-a Trebinje bio Goran Zubac, aktuelni direktor SIPA. Traparić se hvalio pred kolegama da ima trajnu zaštitu od Zupca, te da je ta zaštita rezultat ratnih uzajamnih dugova između njih dvojice.
Imajući u vidu “zastoj” u Tužilaštvu, podnositelji prijave sumnjaju da Zubac štiti Traparića, te da usporava istražne radnje. Inače, Traparić danas radi u Ministarstvu sigurnosti BiH, a po saznanjima podnositelja prijave u danima nakon njenog objavljivanja u medijima, Traparić se hvalio pred kolegama kako je to “dio predizborne kampanje muftije Kavazovića”, budući da je tadašnje objavljivanje prijave koincidiralo sa procesom izbora novog reisu-l-uleme, te kako će ga Zubac zaštititi – po svaku cijenu.
Nakon objavljivanja prijave za ratni zločin nastala je panika u Trebinju. Prvi je reagovao Danilo Benderac, koji je, kako nam je ispričao Muminović, zvao advokata Alagića, tvrdeći da on nije učestvovao u njegovom mučenju. Kasnije je zvao i samog Muminovića na mobitel (broj mu je ustupio advokat Alagić) sa svog kućnog broja, tvrdeći ponovo da on nije, ali da Ljubiša Traparić jeste zlostavljao i bio mučitelj Muminovića. U telefonskom razgovoru, priča Muminović, rekao je da ga je istog dana nakon objavljivanja u medijima Ljubiša zvao kući i da je rekao/priznao da je on bio dio “Udbine četvorke” koja je isljeđivala Muminovića, zajedno sa još dvojicom oficira bezbjednosti tzv. VRS-a.
U telefonskom razgovoru Muminović je odgovorio da je to stvar Tužilaštva, da Tužilaštvo treba da radi svoj posao, te da neće nikada odustati od krivične prijave. Kasnije ga je ponovo zvao Benderac sa mobitela, tvrdeći opet da on nije jedan od njegovih mučitelja, na šta je Muminović ponovo odgovorio da će Tužilaštvo utvrditi činjenice, te da ga se više ne poziva/uznemirava.
Kavazović je zajedno sa svima dijelio rizik da bude likvidiran, dijelio strah, izgladnjivanje, nehigijenske i opake uslove, ali nije dobijao batine, izuzev kada je muftiju Ante Ćubela jednog dana, sasvim iznenada, odveo iz logora. Kada se vratio nakon sat, rekao je da ga je ispitivao te da ga je jednom udario nogom u potkoljenicu, svjedoči Muminović. Drugo, osim u prvoj fazi – kada su sve zarobljenike tjerali da kopaju rovove ili sijeku šumu na prvoj liniji prema ARBiH – muftija Kavazović je bio pošteđen kopanja rovova. Ipak, jednom je i muftija išao da siječe šumu, tj. da pravi “vidik” na prvoj liniji prema ARBiH. Tada, tog dana, nisu (HVO) htjeli da neko drugi ide umjesto muftije. Neposredno nakon podizanja optužnice, ef. Kavazović je Muminoviću u Srebrenici na dženazi žrtvama genocida 11. jula 2012. godine rekao da će se – kada i ako dobije poziv – odazvati Tužilaštvu u svojstvu svjedoka.
Istraga u toku
Tužilaštvu BiH je predloženo da provede kompletnu istragu o dešavanjima prilikom povratka delegacije Okruga Tuzla iz Hrvatske, uzimajući u obzir okolnosti pod kojima su uhapšeni, pod kojima su držani u zarobljeništvu i one pod kojima su isporučivani pripadnicima Vojske Republike Srpske, a kako bi se provela istraga protiv osumnjičenih. Članovi delegacije okruga Tuzla su, prema optužnici, u logorima HVO-a i VRS-a zlostavljani, a potom razmjenjivani/posuđivani. Budući da je u to vrijeme Alija Muminović bio uposlenik Ministarstva unutarnjih poslova RBiH – Služba državne bezbjednosti, za njega su (HVO i VRS) mislili kako ima obavještajne informacije koje bi hrvatskoj i srpskoj vojsci bile od izuzetne koristi, te je usljed toga u isljeđivanju bestijalno mučen i najviše je stradao.
Tužilaštvu BiH proslijedili smo upit o tome šta je sve postupajući tužilac poduzeo po pitanju krivične prijave koju je podnio advokat Damir Alagić protiv 14 bivših pripadnika HVO-a, SIS-a i SDBRS-a, u kojim je fazama istraga po ovom predmetu, te da li je zaprimljena još neka prijava koja se odnosi na isti slučaj?
– Predmet koji se odnosi na navedeni događaj u radu je u Posebnom odjelu za ratne zločine Tužiteljstva BiH. Više detalja ili informacija u ovom trenutku ne možemo dati javnosti, kazao nam je Boris Grubešić, glasnogovornik Tužilaštva BiH.
(NKP.BA)
