Da se talenat u našoj zemlji dovoljno ne cijeli dokazuje nam još jedan primjer mladog sportiste, Rijada Alića.
Rijad je mladić koji je sa mnogo ambicija ušao u sportske vode relativno rano. Završio je Mašinsku tehničku školu a potom i Fakultet za tjelesni i zdravstveni odgoj u Tuzli.
Nastupao je za nekoliko fudbalskih klubova: “Bosna” Kalesija, “Radnik” Lipnica, “Tuzla” Tuzla, “Sloga” Tojšići, a trenutno igra za N.K. “Mramor” u Mramoru. Također je i nastupao za tuzlansku Slobodu. Za svoj trud i talenat kako nam i sam kaže dobio je mnoge nagrade.
Kao što znamo završio si Tjelesni i zdravsteni odgoj, kako si uspio sve to iskombinovati ?
– Pa bilo je dosta teško na sve to stići, imao sam i dosta obaveza na fakultetu a također sam morao i stizati na sve treninge i utakmice. Naravno da je bilo teško ali sam se ipak dosta trudio jer je to nešto što volim, i u čemu uživam.
Imao si dosta nastupa u raznim klubovima, koji ti je ipak od njih najdraži?
– Svaki me klub veže za sebe posebno, i imam tih nekih lijepih sjećanja i trenutaka, međutim što se tiče tih nekih nastupa za veće klubove najdraži mi je ipak nastup za amatersku reprezentaciju BiH u Bjelorusiji na Evropskom prvenstvu 2012. godine.
S obzirom da si imao taj nastup van granica naše zemlje, možeš nam reći koliko se to sve razlikuje od naših klubova?
– To je bilo jako lijepo iskustvo koje će mi nažalost ostat samo u lijepom sjećanju. Sve se to dosta razlikuje od nas i naše zemlje, dosta je sport i talenat cjenjeniji nego kod nas. Dosta se ulaže u mlade ljude i njihove kvalitete, dok je kod nas kao što i sami znate dosta drugačija situacija.
Pošto si ti golman pretpostavljam da si imao dosta loših iskustava, šta ti je najviše ostalo upečatljivo u sjećanju?
– Naravno da jesam, ma nema nekih posebno scena. Kao i za svakog golmana najviše je pogubno ako ne brani dovoljno dobro i ako njegov klub izgubi, najveći teret tada golman osjeća.
Da imaš mogućnost da igraš za neki veći klub van naše zemlje, da li bi pristao pod svaku cijelu?
– Pa vjerovatno da bi, možda bi mi bilo teško naviknut se na sve novo i drugačije ali bi se vremenom sigurno navikao, jer u našoj zemlji koristi od sporta nema.
Da li si ikada razmišljao o odustajanju od svega, i pokušaju bavljenja nečim drugim?
– U početu priznajem da jesam, jer je dosta bilo naporno ali sam se ipak uspio održati i ostat vjeran tome, a što se tiče bavljenja nečim drugim, e to nisam, ne mogu se zamislit da radim nešto drugo jer je fudbal ono što istinski volim.
Jesi li uvijek imao podršku svojih najbližih?
– Naravno da jesam, moji roditelji su uvijek bili uz mene i podržavali me u svemu. Da nije bilo njih vjerovatno bih odustao davno. Tako da sam njima jako zahvalan. Također bi se zahvalio i bivšem treneru Suadu Nasupoviću koji je istinski dobar čovjek i trener i koji se zalaže za tuđi uspjeh.
Šta bi poručio mladim sportistima, vrijedi li uopće trud?
– Što se tiče ove zemlje u kojoj živimo sigurno ne vrijedi puno, odavno je sport ugašen kod nas i ne cijeli se dovoljno. Niko više ne cijeli trud i talenat ali ipak je ta ljubav prema sportu koja presudi, pa svi mi i dalje nastavljamo.
Razgovarala: Naza Rizvić
(NKP kalesijski.com)
