“Neki se čovjek stalno osjećao pritisnut tegobama svakidašnjeg života, pa se potužio duhovnom učitelju:
“Ne mogu više! Život mi je postao nepodnošljiv!”
Učitelj je uzeo malo pepela među prste i usuo ga u čašu vode.
Dok se pepeo miješao s vodom reče:
“Ovo su tvoje tegobe. Voda je upila pepeo i potamnila.”
Učitelj je ponovo uzeo istu mjeru pepela i sasuo ga u more.
More nije potamnilo, štoviše, pepeo gotovo da nije ostavio nikakvog traga.
“Vidiš li”, upitao je učitelj svog začuđenog učenika, “svakog dana moraš odlučiti hoćeš li biti kao čaša vode ili kao more.”
(NKP.ba)
