Françoise i Claude Hervé napustili su posao, kuću, familiju u Lyonu kako bi 1.aprila 1980. krenuli na putovanje biciklima u trajanju od tri godine. Barem su tako planirali.
Sudbina je htjela drugačije – vratili su se u Pariz 30. aprila 1994. godine. Svoje avanture su zabilježili u knjizi “Put oko svijeta biciklom”. Brojevi s puta su impresivni: 14 godina na cesti, 503 puknute gume, 66 zemalja (uzimajući u obzir geopolitičku situaciju vremena, npr. Jugoslavija je još postojala), više od 150.000 km, 35.000 slika.
Proveli su trinaest mjeseci u izbjegličkim kampovima u Kambodži, mjesec dana su pomagali gubavce u Indiji…Jedna od najfascinantnijih aspekata ove avanture je da su Françoise i Claude dobili na putu i svoje prvo dijete. Njihova kći, Manon, rođena je 12.septembra 1988, na Novom Zelandu. Ako ništa, imala je zanimljivo djetinjstvo, provela je prvih šest godina na cesti. Takva situacija otvara mnoga logistička pitanja: Kako se kvalitetno brinuti za bebu na putu i to biciklima? Kako odgojiti i educirati dijete u takvim uvjetima? Snalažljivosti nije nedostajalo.
Tokom svog putovanja naučili su engleski, španjolski i tajlandski. Putovanje su financirali samostalno, od održavanja konferencija i prodaja fotografskih izvještaja za časopise ©NKP.ba.
Naravno, morali su se suočiti s nekim zdravstvenim problemima: virusnih hepatitisa u Karachiju, biciklistička nesreća u Kini, slomljena ruka u Paragvaju, malarija na Maliju, napad divljih pasa u iračkoj pustinji, gvatemalski naoružani napada mačetama, oružani napad u Peruu, prelazak Himalaje u zimi….
S.Sakić
(NKP.ba)
