- Babo, znaš li ti da ja tebe nemam?
– Zašto sine, evo babe!
- Nemam babo, jer mi tebe više niko na konkursu ne prizna.
Kalesija, kao mala sredina je dosta puta u javnosti proklamovana kao mjesto zaostalo od svijeta, kao mjesto u kojemu sunce nikad ne izlazi i kao mjesto u kome njenoj mladosti nikada nije bilo suđeno da ostaje i opstaje. Na našu žalost mnogo puta su nas uspjeli u tome i ubjediti pojedinci i vlastodršci koji krojenjem svojih pravdi i nepravdi uveliko remete živote svih nas koji pod ovim komadom neba vidimo svoju budućnost. Oni to čine baš na način da obećavajući bolju budućnost građanima, ustvari obezbjeđuju budućnost sebe i sebi bliskih ljudi. O njima i njhovim djelima su često znali snimati emisije, objavljivati članke kojima bi svima nama koji se ovdje rađamo i živimo nametali upravo te misli o odlasku, o besperspektivnosti i nesigurnoj budućnosti. Činili bi oni time da zaboravimo svako dobro naše Kalesije, herojstva i pruženi otpor u toku agresije, zlatne ljude i borce koji su svoje živote položili za našu slobodu i našu budućnost. Učinili bi sve da nam unište naše snove, bez da nas pitaju ko smo mi, šta nam treba i šta ustvari želimo
Kalesija je kao takva poznata nama ali i poznata širom naše Bosne, a evo, kako je krenulo, izgleda da će još poznatija postati po praksi nove političke garniture, uprkos svim ovim pokušajima da se kroz dobaro plaćenu reklamu – propagandu, te hvalospjeve kroz razne članke i intervijue ista barem prividno predstavi kao uspješna i prosperitetna sredina.
Lijepo je biti “Kalesijac” ili moža kako je gramatički ispravnije “Kalesijanac”, a nemati terete i marifetluke neuspjele vlasti na svojim plećima, ni one prošle, a bogami, ako ćemo objektivno ni ove sadašnje što se znalački “hvališe” na sva zvona. I stvarno Kalesijanac je najljepše biti onda kada te kao takvog uvaže, kada ti tvoja Kalesija omogući da u njoj udišeš zrak punim plućima, da u njoj radiš, imaš porodicu, komšije i prijatelje, da snuješ i živiš svoje snove, ali nažalost ovdje je izgleda i ono najosnovnije i dalje nemoguće. Osim ako se lažemo i ako ćemo sve laži i utopije i dalje promatrati kao navijači fudbalskih klubova, a ne oni kojih se bilo čija pogrešna odluka i lažna politika direktno dotiče.
I evo, baš u godini dok pojedinci iz kalesijske vlasti kontinuirano putem medija proklamuju investirane milione, nove hiljade radnih mjesta koja se nikako ne otvaraju, kada se ističu kao zaštitnici zakona i začetnici “vizionarskih” ideja i projekata, dok jezikom izgoroše za bolju budućnost svakog Kalesijanca, dotle se u pozadini dešavaju sumnjivi utrošci budžetskog novca, stvaraju suficiti, izdvajaju parcele, prekombinuju namjene, daju poljoprivredna zemljišta u zakup, kupuju kanalizacione cijevi, poboljšava infrastruktura – kanalizacija i struja,..,bez licitacija kupuju traktori, rade oronule zgrade i fasade, itd., vrše mobinzi i pravno nasilje, dotle se uporedo nastavlja sa zapošljavanjem onih nekompetenih lica, koja u svojoj pozadini kao jedini priznati osnov imaju ni manje ni više nego babu.
E upravo je taj babo s početka teksta još jednom, kod još jedne kalesijske vlasti došao u žižu javnosti, jer samo je izgleda u Kalesiji bitno ko ti je babo i jel isti prijatelj s onim koji u ime naroda vrše ovlaštenja koja pripadaju vlasti.
Danas, je Kalesija još jednom dobila pravo da kaže da sve najgore o njoj nije ispričano i da će tek o njoj u budućnosti da se priča.
Iako je Kalesija prepuna nezaposlenih pravnika, iako je u Kalesiji, cijeloj BiH ili u njenom većem entitetu na desetine pravnika koji ispunjavaju opće i posebne uslove za obavljanje poslova radnog mjesta matičara, u Kalesiji je danas još jednom glavni osnov za zapošljavanje presudila lična veza i poznanstvo aktera same priče. I to na kakav način i sa kojim motivima.
Još jednom smo u našoj Kalesiji doživjeli da oni koje smo birali zloupotrijebe povjerene ovlasti, a sve kako bi udovoljili vlastitim hirovima ili hirovima svojih bližnjih i zaposlili one za koje se oni zalažu. Još jednom nam je pokazano da rječi jednog savjetnika, koji po rječima upućenijih, ustvari, obnaša funkciju načelnika- na koju nikada nije biran, niti izabran, a koje se odnose na zapošljavanje u općini Kalesija, ne ostaju bez realizacije. Na našu žalost, isti nas je obmanuo i isti je zaboravio da je govorio o zakonitom i jednakopravnom zapošljavanju, te ispravljanju nepravdi u budućem zapošljavanju nazvavši sve zaposlenike općine kriminalncima upravo iz razloga što po njegovom skromnom savjetničnom mišljenju niko nije zaposlen zakonito.
Naime, na inicijativu savjetnika općinskog načelnika, uz saradnju cijelog rukovodstva općine, a aminovanono od općinskog pravobranioca, Kalesija je prva u BiH koja je bez ikakvog ustezanja izvršila selektivno zaposlenje diplomiranog pravnika i to na radno mjesto, na koje je taj isti u toku konkursne procedure kao kandidat okončao na posljednjem mjestu, a za čije se zaposlenje javno na sjednici OV založio gospodin savjetnik – ala Fikret Suljkanović, indirektno u svom govoru stavljajući omču i stvarajući pritisak čak i prvorangiranog kandidata, koji je i u FBiH od strane komisije FMUP-a proglašen jednim od najuspješnijim u navedenoj oblasti.
Da apsurd bude veći, na poslove koje obavlja novi uposlenik do današnjeg dana nije objavljen konkurs, iako je zakonom određeno da navedeno radno mjesto može obavljati samo lice u statusu držvnog službenika. Takođe, u cijeloj priči o zapošljavanju, nejasno je na koji način je u općinskoj administraciji i pravobranilaštvu pronađen pravni osnov za zaposlenje i da se lice doslovno dovede sa ceste na radno mjesto i da mu se daju ovlasti za rad.
Sve ovo bi zaista bilo dobro da se elaborira javnosti i primjeni na sva nezaposlena lica na području općine Kalesija koja traže posao, da se po istom pravnom osnovu i na isti način izvrši zaposlenje svih nezaposlenih lica sa visokom školskom spremom, pa barem na određeno radno vrijeme, kao što je to i trenutno slučaj.
Ostaje pitanje, da li je za zaposlenje bitno ko Vam je babo, gdje je bio, s kim se družio ili možda vaša vlastita kompetencija i jednaka šansa za sve?
Ostaje nejasno čiji je babo priznat za zaposlenje u Kalesiji, a čiji nije?
Ono što postaje jasno, jeste da ni danas Kalesijom ne pušu vjetrovi dobra, ma koliko se nama činilo da pušu i koliko se istim nadali da zapušu.
(NKP.ba)
