Čelnici stanke, čijoj vladavini otkucava, na skupovima sa vještačkom euforijom proglašavaju trijumf i na narednim izborima. Nemajući šta drugo, ističu “ugled” Halila Jahića kod rukovodstva TK-a i dosadašnju dominantnu podršku kalesijskih glasača SDA-u. Istovremeno, razočarano članstvo im poručuje da Jahićev “ugled” nije donio ama baš nikakvog “hajra” Kalesiji i da svaka neuzvraćena ljubav i povjerenje imaju svoj kraj.
Piše: Samir Suljić
U komentaru jednog čitaoca na euforičan izvještaj u portalu sa koordinacijskog sastanka SDA Kalesija piše sljedeće:
- “ … uzet cu za pravo sebi da ovo komentarisem obzirom da sam bio prisutan sinoc…jel moguce da se izgovori toliko lazi i to svojim simpatizerima?? o kakvim pozivima premijeru govori ova gospođa iz banovića kada vec dvije godine kalesija ne dobija nista??? knave lične interese Šiljo spominje?? pa čitava sadašnja sda-ovska politicka elita je tu zbog licnih interesa, pocevsi od Šmigalović Senada, do Kameric Adnana pa do Hasibe Kurtic i ostalih…fuj muka mi je sta ovi ljudi uradise mojoj voljenoj stranci”.
A prozvana “gospođa iz Banovića” je Elzina Pirić, predsjednica tamošnje SDA koja je, ne trepnuvši, baš “odvalila” nešto što je na licu mjesta izazvalo podsmijeh. Taj podsmijeh, praćen vicevima od muke, vrlo brzo se proširio među stanovništvom cijele – ostavljene i zaboravljene općine Kalesija, računajući i dojučerašnje vatrene članove SDA.
Halile, matere ti, ne zovi više Premijera
Hele, Pirićka je rekla sljedeće: “Drago nam je čuti i vidjeti da je u SDA u Kalesiji opet jedinstvo i snaga. Vi imate sreću da je na čelu stranke Halil Jahić koji je ujedno i potpredsjednik KO SDA i koji u svako doba može nazvati premijera i zatražiti za Kalesiju šta god da treba i vjerujte da će mu to biti ispunjeno”.
Uz onaj napisani i citirani komentar čitaoca i učesnika onog SDA-ovog “skupa za podsmijehe”, bilo je još obilja šege u mahalama širom opštine na “pobjednički izvještaj” u portalu, a dominantna poruka naroda glasi: “Halile, matere ti ne zovi više Premijera ni za živu glavu. Jer, ako nam nastavite pomagati k’o do sada, valja i nenama bježati iz ove uboge i od svakoga “kažnjene” općine. Mladi su i onako otišli!”.
Šiljo šiša Tuzlu …
A prave salve “smijeha od muke” izazvalo je prepričavanje izlaganja Senada Alića Šilje, predsjednika Skupštine TK-a sa kontroverznom diplomom mehaničara ili bravara, pojačanom certifikatom nekog od tridesetak bijeljinskih “akšam fakulteta”. Onih fakulteta što ih u akšam upišeš i dok sačekaš, što reklo “Zabranjeno pušenje”, sabah sa šejtanima-ekspertima, osvaneš kao “akademski građanin” i predsjednik najvišeg Zakonodavnog tijela najmnogoljudnijeg kantona u BiH.
Naravano moraš biti i iz Sapne, da ne kažem iz zaseoka Šarci čije je akademske građane (sve s akšam fakultetima i sve svoju užu i širu fameliju), zajedno sa daljnjom rodbinom i komšijama iz susjednog zaseoka Žuje, moćni Šiljo odavno popakov’o u općinske službe u Sapni. Sada ta brigada žestoko nadire prema Kantonu, samo malo zaostajući za elitnom kadrovskom divizijom iz Banovića.
Selo Kalesija, Zadnja pošta Sapna
Zbog sličnih problema Tuzlaci su u “šali od muke” preimenovali Kanton u Banovičko-Sapanjski”, jer Tuzlak više ni za živu glavu ne može postati ni portir pred najezdom bijeljinskih diploma i akademskih građana iz najudaljenijih zaselaka Kantona.
A šereti iz Kalesije traže spas u sljedećem rješenju: “Haj’mo se pripojiti Sapni, možda nas tada sunce ogrije. Šta smeta što bi nam adresa bila – selo Kalesija, zadnja pošta Sapna?! Jer, kad Šiljo nazove Premijera, to je pos’o, a on bi se smilov’o pa bi bar jedan naš ‘vod’ ugnijezdio na kantonalne mindere. Ko je za referendum o pripajanju?”
(NKP.ba)
