Spoznavanje prošlosti moguće je samo putem historijskih izvora, tj. tragova prošlosti. Opće je poznato da postoje vremenski periodi i prostori koji se mogu imati svoju historiju iz prostog razloga jer ne postoje izvori iz kojih bi se ta prošlost mogla spoznati. Jedan od tragova prošlosti su i toponimi-nazivi lokaliteta koji predstavljaju osnovu za dalja istraživanja.
U Kikačima postoje četiri lokaliteta čiji nazivi upućuju na vinovu lozu tj. na uzgoj vinove loze a to su Podvinice, Vinac, Podvinac i Vinograd. Da se u Kikačima tokom srednjeg vijeka zaista uzgajala vinova loza tj, da je bilo razvijeno vinogradarstvo, osim naziva toponima potvrđuju i pisani historijski izvori tj. prvi osmanski popisi iz 1512.godine. Iz tih izvora se vidi da je vinogradarstvo bilo osnovna poljoprivredna grana u Kikačima. (Detaljnije u knjizi: Tuzla i njena okolina u 16. stoljeću Adema Handžića).
Svi lokalitet u Kikačima čiji nazivi upućuju na vinovu lozu, odnosno vinograde, nalaze se na osunčanoj strani i generalno imaju sve preduvjete za uzgoj vinove loze. I danas u živicama njiva na ovom lokalitetu postoji tzv. divlje grožđe koje predstavlja ostatke nekadašnjih vinograda. Vinogradi su se nalazi na lokalitetu koji se prostire sa desne strane rijeke Gribaje (gledano nizvodno), tj. obuhvata zaseoke Kundakoviće, Gornje Sakiće kao i erarno zemljište Grabovac i Krater.
To je ustvari dio teritorije Kikača koji pripada slivu rijeke Gribaje dok onaj dio teritorije koji pripada slivu Babajićkog potoka nije bio pod vinovom lozom. Dolaskom Osmanlija i islama na ove prostore, tj. u novonastalim okolnostima uzgoj vinove loze prestaje biti glavna grana privređivanja te će u konačnici ovo privređivanje u potpunosti iščeznuti i pasti u zaborav.
Ekrem Sakić prof.
(NKP.ba)
