Na adresu portala NKP.BA je stiglo pismo našeg sugrađanina Šemsudina Ćivić, koji stanuje “Podrinjskoj ulici” u zaseoku Katanovići u MZ Kalesija CENTAR.
Iako se radi o nešto udaljenijoj lokaciji od centra Kalesije, otprilike da to u praksi znači i “manje važno”.
Jedan u nizu događaja u kojima se može primjeniti stara izreka – “Ko je bliže vatri taj se i ogrije”.
Naime, poljoprivrednik Šemsudin Ćivić na svom imanju ima peradi i ovce, a proteklih godina je u nekoliko navrata imao probleme sa psima lutalicama. Na njegove pozive upomoć – nema odgovora.
Obratio se nedavno pismom na nekoliko e-mail adresa medija u Kalesiji, ali kako i sam kaže – niko ne smije da piše o pravim problemima građana.
NKP.BA je odgovorio na pismo njegove kćerke, te smo pokazali volju da dođemo na lice mjesta i napravimo priču o njihovo problemu. Ipak, pošto smo ranije u ovakvim situacijama bili etiketirani da imamo nešto protiv nadležnih/odgovornih u Općini, prvobitno smo zamolili da pošalju PISMO koje bi objavili…
Pa ukoliko ne bude reakcija u pravcu rješavanja problema – izaćemo na lice mjesta i napraviti priču, pozvati i prozvati nadležne i odgovorne da zaštote imovinu i živote građana Kalesije…
- – U nastavku prenosimo pismo koje piše kćerka Šemsudina Ćivić…
Šemsudin Ćivić
Podrinjska ulica, Palavre – Katanovići
Mjesna zajednica KALESIJA CENTAR
Poštovani,
Obraćam Vam se sa željom i nadom da ćete objaviti naš problem sa psima lutalicama. Pokušali smo na sve načine, ali uspjeli nismo.
Jer živimo u takvoj državi i općini gdje nismo bitni i gdje se nas glas ne čuje.
Prije 10-tak dana u stado od skoro stotinjak ovaca upao je čopor pasa lutalica koji je rastjerao ovce, nekoliko njih, tačnije 3 izjalovili, na sreću ovce nisu nastradale niti raskidane, ali jesu preplašene i jedva skupljene ponovo u jedno stado.
Opet napominjem – njih 3 su izgubile skoro ojagnjene jagnjice od straha i obježanja. Nakon toga jako ih je teško čuvati jer se uznemire na svaki zvuk prirode.
Drugog dana moja žena Senija tjerala je sa komšinicom naše i njihove ovce (skoro 200 ovaca) do pašnjaka, gdje ih je na putu do istog napalo nekih 3-4 pasa, također lutalice sa čipovima, one se jedva odbranile štapovima koji su imale, na sreću taj dan nije bilo štete među ovcama, a ni njih dvije nisu imale povrede. Hvala Allahu.
Taj isti daj sam ostavio kuću samu sa kokoškama i guskama na nekih 15 do 20 minuta kako bih izašao pred ovce, kada sam se vratio dočekala me krv i perje u avliji.
Guske su bile izjedene, neke načete do pola, a kokoške vec uveliko pojedene, naravno samo perke ostale da vidimo sta se desilo.
Pokušao sam otjerati te lutalice, ali nisam imao bas puno mogućnosti, jer su se toliko opustili da se uopće ne plaše ljudskog roda, samo su režali i pošli ka meni, naravno ja nisam zdrav covjek da mogu da se borim sa njih 10, jer sam operisao leđa.
Nakon toga sam se samo odmakao i gledao kako mi jedu ono sto sam teško stekao…
Ja od Općine ne tražim novac.
Tražim samo da neko ko je nadležan izađe i da pogleda, te riješi ovo što se dešava.
Naravno da sam išao u Općinu Kalesija, ako je ikako mogu tako nazvati, ali su mi rekli, nadležni za ovaj slučaj, bar oni za koje sam mislio da jesu nadležni. (Nažalost samo mjesto zauzimaju )
Citiram:
“… da oni nisu nadlezni za to, te kako oni nemaju nista sa tim, mi se sami trebamo snalaziti sa istim problemom onako kako znamo i umijemo.”
U Općinu nisam išao sam, išao sam sa komšijin koji je sve ovo čuo, jer ne želim da neko kaže kako izmišljam. Nisam ja kao ovi “vaši i naši”, ja živim pošteni od onoga sto imam i sto sam stekao i borim se za svoje.
Za kraj Vas samo pitam opšinari:
Ko je odgovoran za ovo sto se dešava i ko će snositi posljedice ukoliko se sutra mome stadu nesto desi?
Ja od ovoga živim. Ja te guske izjedene hranim 2 do 3 godine kako bih imao zaradu na njima, a sada su ih Vaši izjeli. Ja ove pse nisam doveo tu, a nisam ni dužan da svojom krvlju i znojem zarađenom imovinom hranim pse lutalice. Imam svoje pse koje čuvam i poštujem, a za ove vaše čipovanw pobrinite se Vi. Jer ja jedva imam i za sebe.
Jednom ste me natjerali plastenike od kojih sam živio da prodam, zato Vas upozoravam nemojte me tjerati i ovo da prodajem, jer ću onda biti na ulici.
(KRAJ PISMA)
(NKP.ba)
