Na Univerzitetu u Missouriu naučnici su došli do saznanja da su za lijenost krivi geni. Naslijeđe je, djelimično, odgovorno za nebavljenje fizičkom aktivnošću.
Podstaknuti činjenicom da se čak 97 posto Amerikanaca ne pridržava nacionalnog savjeta, 30 minuta dnevnog vježbanja, a što je ujedno način da se spriječi pojava mnogobrojnih bolesti, istraživači sa Univerziteta u Missouriu sproveli su istraživanje na pacovima kako bi utvrdili genetsku odgovornost za ovu vrstu lijenosti.
„Određene osobine, tačnije odbojnost prema odlasku u teretanu ili jogging možemo da tražimo u genetskom potpisu naših predaka“, rekao je profesor Frank Bat, sa Katedre za fiziologiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u Missouriu, koji je sa kolegama Michael Robertsonom i Kevinom Welsom izvršio eksperiment na pacovima.
Posmatrali su 52 pacova koje su podijelili u dvije grupe. Iz svake su odvojili one koji su najviše vremena provodili u tačku za trčanje i one koji su ostali nezainteresovani za ovaj vid aktivnosti. Kasnije su pratili 10 generacija ‘supertrkača’ i ‘lijenjivaca’, i uočili da su među fizički aktivnim u značajnoj mjeri nasljednici raspoloženih da više sati dnevno provedu trčeći. S druge strane, ljenjivci su reprodukovali veći procenat ljenjivaca.
Naučnici su proučavali nivoe mitohondrije (mjesto metabolizma ćelija) kao i genetičku promjenu kroz RNK životinja.
‘Naišli smo na razlike u nivoima mitohondrije, ali i 36 različitih gena koji mogu da snose odgovornost za fizičku (ne)motivaciju’, objasnio je Bat, čiji su rezultati studija objavljeni u ‘Američkom žurnalu za psihologiju’, sredinom ovog mjeseca.
Ova saznanja svakako su značajna jer mogu da doprinesu daljoj identifikaciji uzroka lijenosti, naročito kod gojaznih ljudi.
Ne samo u SAD-u već i širom svijeta sve više se ukazuje na potrebu bavljenja fizičkom aktivnošću kao na preventivnu borbu protiv kardiovaskularnih bolesti.
(NKP kalesijski.com)
