Han predstavlja zgradu, odnosno kuću koja služi za svratište, prenoćište putnika, kiridžija i njihovih karavana. U hanovima se i trgovalo. Istu ulogu su imali i karavan saraji s razlikom što su se u hanovima prenoćište, tj. konak plaćali, a u karavan sarajima nisu.
Postojale su tri vrste hanova:
1. hanovi uz puteve, koji su služili za kraći odmor i konak
2. trgovački hanovi, koji su se nalazili po većim trgovačkim centrima i u njima su se putnici zadržavali više dana, sedmica i mjeseci, gdje su se ujedno podmirivali robom, i
3. sezonski hanovi u koje su ljudi dolazili radi liječenja ili teferiča.
Hanovi na prostoru općine Kalesija spadaju u grupu hanova koji su građeni uz putnu komunikaciju. Za razliku od hanova koji su postojali u velikom broju do sada nema podataka o postojanju karavan saraja na prostoru općine Kalesija, mada se naziv naseljenog mjesta Sarači može dovesti u vezu s tim.
Prostor današnje općine Kalesija je od davnina bio tranzitno područje. Za vrijeme osmanske vladavine preko područja općine Kalesija su prolazile dvije veoma važne putne komunikacije i to Tuzla – Zvornik, tzv. Pašin put i putna komunikacija Tuzla – Sarajevo. Ove dvije prometnice će uvjetovati nastanak, tj. gradnju hanova kraj istih a za potrebe putnika namjernika. Podataka o hanovima na prostoru današnje općine Kalesija iz osmanskog perioda ima veoma malo ili gotovo nimalo.
Nepostojanje usmenog predanja o hanovima iz osmanskog perioda može se dovesti u vezu sa činjenicom da je današnje većinsko stanovništvo općine Kalesija muhadžirskog porijekla koji su naselili ovaj prostor krajem XIX stoljeća te kao takvi i nisu mogli biti prenosioci predanja o ranijim hanovima na ovom prostoru. Nepostojanje materijalnih ostataka hanova iz tog vremena može se također objasniti i time što je to velika vremenska udaljenost i time da su se putne komunikacije iz osmanskog perioda i one pravljene za vrijeme Austro-Ugarske nisu podudarale, tj. dolazilo je do premještanja putnih trasa a samim tim i do nestajanja hanova na ranijim napuštenim putnim trasama.
Najbolji primjer za ovu konstataciju je tzv. Trgovca Ibrahima han na nekadašnjoj putnoj trasi Tuzla – Sarajevo u blizini lokaliteta Rogulje. Gotovo jedini dokazi o postojanju hanova su nazivi toponima koji upućuju da je tu postojao han a najsigurniji su austrougarski katastarski planovi na kojima su ucrtani hanovi.
Mnogo više podataka o hanovima možemo naći o onim koji su građeni od uspostave austrougarske vlasti do pred Drugi svjetski rat, što je i razumljivo s obzirom na manju vremensku udaljenost kao i na činjenicu da nije bilo prekida u lancu usmenog predanja. Do sada je utvrđeno 41 han na prostoru općine Kalesija.
Postojanje velikog broja hanova na prostoru današnje općine Kalesija može se objasniti time što su nastajali u različitim vremenskim periodima, a i nisu radili istovremeno. Ovaj broj hanova nije konačan što između ostalog potvrđuje i ovaj rad u kojem su obrađeni hanovi u Kikačima.
Hanovi u Kikačima
Kikači kao naseljeno mjesto se prvi put pod istim imenom spominju u pisanim historijskim izvorima 1519. godine, tačnije u prvim osmanskim popisima iz kojih se vidi da su Kikači u to vrijeme u administrativnom pogledu pripadali nahiji Donja Tuzla, Babina Luka nahiji Gornja Tuzla, dok su ostala naseljena mjesta Općine Kalesija uglavnom pripadali nahiji Spreča, međutim samo mjesto je mnogo starije od prvih pisanih historijskih izvora o čemu svjedoče srednjovjekovna groblja odnosno nekropole stećaka kao i nazivi lokaliteta, tj. toponimi koji potječu iz predislamskog perioda, kao što su Podvinice, Vinac, Podvinac itd. Osnovna grana privređivanja u ovom mjestu u srednjem vijeku bila je uzgoj vinove loze.
Kroz Kikače su tokom prošlosti uvijek prolazili važni putevi i komunikacije koji su dobrim dijelom uticali na formiranje naselja. Za vrijeme osmanske vladavine kroz ovo mjesto je prolazio tzv. „Pašin put“ koji je išao pored današnjih Gornjih Kikača pa je prvobitno naselje bilo smješteno na tom prostoru, tj. ispod brda Pješavice.
Pored ove putne komunikacije, Kikači su se teritorijalno graničili i sa tzv. Starom testom koja je također putna komunikacija iz osmanskog perioda i na kojoj su postojala dva hana, to su Malagića han i Babajića han. Međutim, pošto su se oni nalazili na granici teritorije Kikača, nisu uticali na formiranje samog naselja Kikači. Inače je nekadašnja Stara testa, odnosno dio trase današnjeg magistralnog puta Tuzla – Zvornik granica dviju katastarskih općina KO Kikači i KO Vukovije.
Na osnovu ovoga može se konstatovati da Kikači spadaju u rijetka naselja čija je teritorija za vrijeme osmanske vladavine bila omeđena dvjema važnim cestama – tzv. Pašinim putem i Starom testom.
O postojanju hanova i karavan saraja u današnjim Kikačima za vrijeme osmanske vladavine, osim Fatića hana na lokalitetu Fidići, koji se graniči sa Pašinim putem i koji se nalazio na periferiji teritorije Kikača, nema tragova ni svjedočanstava.
Opće je poznato da se prenoćište ili konak u hanovima novčano plaćao a u karavan sarajima nije.
Činjenica je da hanovi u Kikačima nastaju kao posljedica trasiranja ceste za vrijeme austrougarske vladavine, osim Fatića hana koji je izgrađen za vrijeme osmanske vladavine i koji se nalazio na granici teritorije Kikača.
Nova austrougarska vlast gradi novi put koji prolazi kroz Kikače, a koji ide dolinom rijeke Gribaje što će uvjetovati formiranje naselja na tom prostoru, odnosno postepeno preseljavanje stanovništva sa prostora tzv. Gornjih Kikača (prvobitno naselje) na prostor kraj austrougarskog puta (današnji centar Kikača).
Stvaranju naselja u dolini rijeke Gribaje, odnosno na formiranje centra današnjih Kikača pored austrougarske teste najveći uticaj su imali hanovi ili svratišta koji su inače pravljeni kraj važnijih prometnica a oko kojih su se u većini slučajeva vremenom formirala naselja. Najbolji primjer je Hukića han u današnjim Tojšićima oko kojeg će se vremenom formirati današnji centar Tojšića. To se desilo i u današnjim Kikačima gdje su hanovi odigrali presudnu ulogu u formiranju današnjeg centra Kikača. Na osnovu kazivanja starijih mještana i materijalnih ostataka, ustanovljeno je postojanje pet hanova u ovom mjestu, a to su:
1. Han Rašida Avdibašića
2. Han Ibre Avdibašića
3. Han Mehe Hasanovića
4. Han Omera Avdića
5. Han Mehe Fatića (Han na Pašinom putu)
Nastajali su u različitim vremenskim periodima, tj. od dolaska austrougarske vlasti, (osim Fatića hana u Fidićima, koji je izgrađen za vrijeme osmanske vladavine pokraj Pašinog puta) do pred Drugi svjetski rat, a zajedničko im je da su prestali sa radom završetkom Drugog svjetskog rata.
U dosadašnjoj stručnoj literaturi hanovi u Kikačima nisu obrađivani. Zbog svog značaja i uloge u historiji ovog mjesta hanovi u Kikačima svakako zaslužuju da se o njima nešto više kaže i zapise.
Ekrem Sakić prof.
Baština 7.Tuzla 2015.
(NKP.ba)
