Prije nekoliko dana na Facebooku se pojavio profil „Kalesijski Novinar“, iza kojeg stoji još uvijek nepoznata grupa osoba, prema svemu sudeći sa područja Općine Kalesija.
„Na ovom profilu ćete moći naći informacije iz nekog drugog ugla, našeg ugla. Ko smo to mi, iz sigurnosnih razloga nećemo navoditi, nema potrebe da dodatno objašnjavamo zašto je to tako.
U skorije vrijeme ćemo početi obrađivati aktuelne teme, kad prikupimo dovoljno prijatelja kako bi sve imalo smisla.
Nismo novinari ali ćemo svakako pokušati, imamo dovoljno tastatura i materijala. Radićemo na način da ćemo postavljati teme dana, sedmice, mjeseca…, zavisno od toga koliko ćemo imati materijala i kolika bude zainteresovanost.
Da bi uspjeli potrebna nam je pomoć svih vas. Zato komentarišite, predlažite prijatelje, pišite o čemu bi htjeli da razgovaramo“ – stoji u prvom obraćanju „Kalesijskog Novinara“
Na sličan način, prije nešto više od dvije godine (1.decembra 2012.) pokrenut je Nezavisni Kalesijski Portal. Doduše, ko stoji iza NKP.ba je poznato od samog početka.
Na mail redakcija.nkp@gmail.com u nedjelju (18.januara) stiglo je anonimno pismo, vjerovatno od iste osobe (osoba) koja stoji iza FB profila „Kalesijski Novinar“.
Ne želimo se pravdati, tako što ćemo se ograditi od teksta koji smo dobili. Naprotiv. Jedino o čemu smo razmišljali jeste u koju rubriku ubaciti ovaj tekst.
Možda pokrenemo i novu rurbiku “Kada mi prekipi…”.
Upravo je ovo jedan od razloga zbog čega je i pokrenut portal NKP.ba.
Tekst koji smo dobili prenosimo bez izmjena…
Nadamo se da ćete isti sa dosta pažnje i pročitati.
Halali brate ili „Pošto je biti neovisan?“
Prema nekim moralnim uzusima novinari bi trebali biti neovisni. Kao i u svemu drugom što bi trebalo biti normalno, u Bosni i Hercegovini to nije tako sa velikim brojem novinara ili, pardon, samozvanih novinara.
Svaki novinar, bez obzira na okolnosti u kojima radi, u konačnici po svojoj savjesti odlučuje da li će tačno i fer izvještavati, ili će popustiti pod eventualnim pritiscima i zahtjevima koji ga udaljavaju od profesionalnog izvještavanja, zarad neke sitne dobiti ili jednostavno, manje glavobolje i izbjegavanja problema koje bi mogao imati. Tako rade novinari.
Ali, kako rade samozvani novinari? Posebno oni samozvani novinari u malim sredinama koji su, sticajem okolnosti ili vođeni željom da budu važni ili nešto zarade sa strane, počeli se baviti pisanjem. I još su navodno neovisni.
Pod plaštom (ne)rada na izmišljenom radnom mjestu, a koje je rezultat “kompromisa” sa bivšim prvim čovjekom Kalesije zbog “neovisnog i nepristrasnog” pisanja, kalesijski hadžija se ovih dana uveliko raspisao. I to na neovisan i nepristrasan način. Kažu, još se učlanio u SDA. Vele, ima i člansku kartu pa se hvali njome. Samo se ne zna u koju opciju spada. U, kako hadžija kaže, “džamijsku” ili “kafansku” opciju SDA? Sve će biti da je neka treća opcija. Ona što je, kao i uvijek za njega, najkorisnija. Opcija: ”Ima li mene tu?!”
A, njega ima svugdje. Najčešće, kao na foru, ili na “poštenje”, ili kao biti od koristi zajednici, hadžija se nalazi u svemu gdje se može naplatiti koja marka. S obzirom na “dugogodišnju i uspješnu nogometnu i sportsku karijeru” hadžija je dogurao i do delegata u Federalnoj nogometnoj ligi. Sitnica, svakog vikenda teži za oko 300 KM.
Kako bi bio od koristi zajednici i Bošnjacima, hadžija se uključio u “Preporod”. I preporodio se. Za rad u Preporodu svaki mjesec malo dnevnica, malo reprezentacija, malo goriva. Svega po malo. Jer, ne treba pretjerivati. Da ne bude sumnjivo običnom narodu. U Preporodu malo, malo, pa neki projekat kojeg finansira Općina, a zapravo je to redovna aktivnost ustanove u kojoj hadžija “zasluženo” boravi.
Da ne pišemo radi, jer to nije istina.
Ne može se reći ni da boravi 8 sati jer više od polovine tog vremena provede ispijajući kahve u kalesijskim kafićima u kojima glumi Papu, Majku Terezu ili, kao istinski član SDA, lobira za Harisa Silajdžića, Mustafu Cerića ili pak budućeg načelnika. Kojeg, upitaćete se? Onog koji mu je obećao direktorsku poziciju ustanove u kojoj sada hadžija boravi, a u kojoj već deceniju boravi direktor inženjer rudarstva. Kao alternativa se spominje direktorska pozicija druge ustanove u kojoj opet boravi inženjer poljoprivrede. Za divno čudo, neovisni hadžija nikad ne napisa nešto o tome da dva inženjera iz Vukovija vode dvije jedine ustanove kulture u Kalesiji. Ne napisa namjerno. Nije potrebno jer se hadžija jedini bavi kulturom u Kalesiji. On jedino može sve u kulturi. A, magistar glume u Kalesiji na birou, nema posla. On, nažalost nije delegat na utakmicama. Može jedino biti delegat na Kongresu SDA. Ali, ne. Ipak ne može. To je hadžija naumio biti. Jer o tome piše.
Piše na svom portalu kojeg pred svake izbore nudi na prodaju. Nudi svima, SDP-u, SDA, SBB-u,… Pardon, ne nudi SBB-u. Njima daje besplatno. Ne može protiv jednog od svojih gazdi. Gazde Fahre. Fahro ga plaća. Svakog mjeseca. Jer, hadžija se i tu našao. Piše u Fahrinim novinama o Kalesiji, o dobrim stvarima u Kalesiji, afirmativno.
I ne proda hadžija portal. Naprotiv, prodao je – sebe. Za dvije hiljade. Uhar je, ostao mu portal a on se stavio na raspolaganje. Domišljato.
A jesam li pomenuo upravni odbor ustanove u kojoj boravi? Ma neću, to je svakako sitno, stotinjak maraka. I mogao bi on još mnogo toga, poput aktivne uloge u brojnim organizacijama kojima je glavni cilj dobrobit Bošnjaka, odabranih naravno. Mogao bi, ali neće. Ima čovjek obraz, podebeo. A i kad će? Taman što dođe u Kalesiju, tu je podne namaz. Poslije namaza, dok malo obiđe kafiće, dobije instrukcije kako da neovisno piše, proslijedi eventualno neku vijest do gazed Fahre u redakciju, eto ti i ikindije. Poslije ikindije, Bog dao, uvijek neki seminar, neka edukacija, neka rekreacija, tako da se nema radi čega ni vraćati “na posao”.
Kad za “obične” visokokvalifikovane mlade ljude sa biroa nema mjesta za volontiranje i odrađivanje pripravničkog staža, jer su sredstva u općinskom Budžetu potrošena, za hadžiju nema da fali. Pardon, nije za hadžiju. Za ženu. Profesoricu. Ne, nije studirala na privatnom fakultetu u Bijeljini. Diploma je iz Travnika. Za nju ima. Volontira u kalesijskoj školi kod stranačkog mu jarana. Radila je i kao student. Dugo godina doduše jer je toliko i studirala. Angažovali je direktori, jedan komšija mu, a drugi kasnije bliži rođak. Nema tu nepotizma, sve transparentno. Za magistra fizike iz Hrasna u općinskom budžetu nema para za volontiranje. Nema ni za momka, profesora matematike, iz Rainaca koji postade poznat jer narodu matematički objasni zašto ne treba glasati za male stranke. Nema za još mnoge druge. Nema jer oni nisu novinari, samozvani. Još nisu ni neovisni. Nisu u prilici da pišu. Nisu u prilici da ucjenjuju. Ne glume poštenje i ne lobiraju za načelnika, predsjednika, za sebe. Ne miješaju se u sve kao margarin ili kao hadžija.
Kažu da je hadžija to radno mjesto za ženu već kaparisao. I to za stalno. Obećao mu kandidat za načelnika za kojeg hadžija radi, za kojeg piše saopćenja, pravi mu izbornu kampanju, ustupa mu medijski prostor na svom portalu. Neki kažu da je hadžija mogao biti portparol kalesijske SDA. Ali, nije. Nije, kažu, zato što mu kalesijski tajkun i privrednik decenije nije platio jer je hadžija nesigurna investicija. Sad pa sad okrene protiv ili traži više nego vrijedi. Čovjek ga skužio.
Da ne duljim više. Doduše, imam vremena. Ne radim. Na birou sam. Doduše, odradio sam pripravnički. Ali, ne snalazim se baš najbolje u ovoj sredini. Pitao bih hadžiju za recept. Ne smijem. Znaće onda da sam ja pisao ovo. Znaće i 17 ogranaka SDA ili 17 vijećnika o kojima hadžija stalno piše. Znaće i njegov kandidat za načelnika. Znaće i Preporod. Znaće svi u kalesijskim kafićima gdje hadžija svakodnevno sjedi i analizira političku situaciju, posebno stanje u SDA od državnog nivoa pa sve do lokalnog. Nije problem što će znati. Problem je što će oni čuti od hadžije.
Hoće li hadžija biti iskren? Ako ste pažljivo pročitali ovaj tekst znaćete da neće.
Jer, hadžija je neovisan. Posebno od istine.
(NKP.ba)
