- Zima je pred vratima, a cijene peleta rastu iz sedmice u sedmicu.
Energija koja je godinama važila za najisplativiji i najstabilniji način grijanja, danas postaje luksuz dostupan sve manjem broju građana.
Proizvođači poskupljenja pravdaju rastom troškova proizvodnje, izvoznim trendovima i poremećajima na tržištu, ali jedno je jasno – država se ponaša kao da je sve to problem samih građana. Dok se u susjednim zemljama uvode subvencije, ograničavaju marže i traže modeli zaštite domaćih potrošača, kod nas institucije – šute.
Najveći teret ponovo nose penzioneri, porodice sa prosječnim ili ispodprosječnim primanjima i oni koji su godinama ulagali u peći na pelet vjerujući da će to biti dugoročno rješenje. Danas se nalaze pred izborom: grijati kuću ili plaćati račune.
Zašto se cijene osnovnih životnih namirnica mogu kontrolisati, a grijanje – koje je elementarna potreba – prepušta tržišnoj stihiji? Da li se ovdje radi o nesposobnosti ili o svjesnom ignorisanju problema, ostaje da se pita svako od nas.
Jedno je sigurno – prazne priče neće ugrijati ni jedan dom. Građanima trebaju konkretne mjere, a ne obećanja. Jer zima ne pita.
(NKP.ba)
