Većini trgovaca u našoj zemlji barem jednom se desilo da im je mušterija prilikom plaćanja ponudila krivotvorenu novčanicu. Građani uglavnom nisu svjesni da su dobili lažne novčanice, koje do njih dođu iz ruke u ruku, a posebno se ne vodi računa o novčanicama manjih apoena, piše Avaz.
U opticaju su lažne novčanice od pet, 20 i 50 KM, a prema riječima prodavačice Bisere Ćerimagić, nisu rijetki ni oni koji smišljeno pokušavaju podvaliti falsifikate.
“Najčešće su to novčanice od 50 KM. Nemam aparat za provjeru, ali odmah osjetim pod rukom da nije original. Nekoliko slučajeva sam i prijavila. Nisu samo novci u pitanju, bilo je i slučajeva ukradenih kartica. Mom bratu nedavno se desilo da mu je bankomat izbacio falsifikat. Prijavio je to policiji, ali nikada nije dobio povrat novca” – kazala nam je Ćerimagić.
U supermarketima i kladionicama postoje specijalni aparati i olovke, a radnici su obučeni da prepoznaju lažnjake, dok u manjim privatnim radnjama i trafikama, gdje je veliki protok sitnog novca, radnici obično ne obraćaju pažnju.
Amina Sejdić, koja radi na sarajevskoj pijaci “Sirano”, posjeduje specijalnu olovku kojom se lako ustanovi je li u pitanju falsifikat.
“Najviše ima kovanica od pet KM, koje je veoma teško prepoznati. Nekoliko puta mi se desilo da mušteriji moram vratiti novčanicu od 20 KM jer je lažna. Nisu krivi građani jer ne znaju i ne uočavaju razlike” – navela je Sejdić.
Mostarki Almi, koja kao trgovkinja radi u jednoj radnji na Bulevaru, nije potreban nikakav aparat ili povećalo da shvati kada se radi o lažnoj novčanici. Ona tvrdi da u 99 posto slučajeva prepozna kada nije riječ o originalnom novcu.
Svaki građanin, nakon saznanja da posjeduje krivotvorenu novčanicu, treba je dobrovoljno predati službenicima policije ili bankama.
Irfan Nefić, portparol MUP-a KS, ističe da broj krivotvorenih novčanica ne ugrožava monetarni sistem i jedinstvo tržišta BiH.
“U 2013. godini dostavljen nam je 31 predmet, od toga 28 domaće valute i tri koja se odnose na krivotvorene eure. Najčešće lokacije gdje se falsifikati stavljaju u opticaj jesu veliki tržni centri, a nerijetko i ugostiteljski objekti te privatne firme koje u bankama predaju pazare” – pojasnio je Nefić.
(NKP.ba)
