Mladi rukometaš „Slobode“ Alen Serhatlić – Loša (22) iz Tuzle niže uspjehe i svakom novom utakmicom postiže zavidne rezultate. Student je druge godine Fakulteta tjelesnog odgoja i sporta u Tuzli i vrlo uspješno uspijeva uskladiti sve obaveze. Na fakultetu ima veoma dobre rezultate i i među najboljim je studentima na svojoj godini. Do sada je uspio izgraditi veoma uspješnu karijeru na što je ponosan i sam koliko i njegova porodica i prijatelji. Alen kao dječak bavio se također nogometom gdje je pokazao veoma dobar talenat, ali njegova ljubav prema rukometu je ipak bila uspješnija. Kako nam je i sam rekao „ja sam čovjek od sporta i bez njega ne bi mogao“.
Razgovarali smo sa Alenom i otkrio nam je ljepotu ali i težinu svega što nosi uspjeh.
Već godinama se bavite rukometom, da li ste i kao dječak imali tu želju ili je to bio nagovor roditelja ili prijatelja?
Ne, kao dječak sam volio nogomet i igrao sam, ali nakon pada mi roditelji nisu više dozvolili da igram. Rukomet sam počeo da treniram prije osam godina i sada zaista uživam u tome a roditelji su uvijek tu i podržavaju me i svemu, na čemu sam im jako zahvalan.
Koliko je Vaš rani trenutak bavljenja rukometom uticao na normalno druženje u djetinjstvu?
Pa mogu Vam reći djetinjstvo mi je bilo prelijepo. Imao sam uvijek vremena za druženje sa prijateljima. Čak i sada stalno izlazim i provodim se, uživam u životu koliko mogu, tako da sam i kao dječak bio takav.
Da li postoje nekakvi posebni trenuci u djetinjstvu a da Vas to ne podsjeća na rukomet?
Da, jedno jutro mi je posebno ostalo u sjećanju. Taj dan sam punio deset godina. Roditelji su mi kao poklon za rođendan priredili veliku zabavu i puno poklona.
Da li je istina da ste kao dječak bili veoma problematični, da ste bježali od kuće?
Nikada nisam bio problematičan. Uvijek sam bio povučen i stidan. A jesam jednom pobjegao od kuće, imao sam loše ocjene u školi a igrala je „ Sloboda“, drugovi su me zvali a roditelji mi nisu dozvolili da idem, tako da sam pobjegao kroz prozor, nisam razmišljao šta će biti kad se vratim kući.
Da li si ikada probao drogu ili je društvo utjecalo na tebe?
Nikada nisam probao drogu,imao sam priliku al ja sam sportski tip, tako da to me nikada nije privlačilo. Ali gdje sam živio kao tinjedžer, bilo je puno likova koji su konzumirali drogu, ali roditelji mene i brata su poslali da treniramo i da se bavimo sportom.
S obzirom na to ste dugo u tim vodama, da li je bilo trenutaka kada ste poželjeli odustat?
Pa nije uvijek sve bajno kako drugi misle. Svi ti treninzi, pored ostali obaveza, znaju biti jako naporni. Nekada mi je bili žao ako ne mogu da odem s društvom ali vjerujte da se to sve zaboravi kada dođete na teren.
Da li je bilo nekakvi trenutaka na utakmicama koji su za Vas veoma važni?
Kada smo bili prvaci države, to mi je jedan od najvažniji trenutaka koje pamtim. Također ima i turnir u Makarskoj gdje smo osvojili prvo mjesto.
Koliko često gledate snimke svojih utakmica?
Slabo gledam svoje utakmice, ne volim gledati sebe, imaju drugi to da gledaju.
Kako prijatelji ocjenjuju Vaš rad?
Moji me prijatelji podržavaju u svemu, da nema njih ja možda ne bi mogao ovako da funkcionišem. Uvijek su tu kada su mi potrebni i na utakmicama me bodre i daju mi podršku.
Izgradili ste uspješnu karijeru, koliko Vam to pomaže, da odete gdje dalje, imate li kakvi ponuda?
Imao sam dvije ponude od rukometnog kluba „Čelik“, ali nisam imao sreće, jer tu igraju samo ljudi čiji su očevi u savezu.
Koliko ste vezani za svoj klub, i da li će Vam biti žao da ga napustite, ukoliko dobijete neku bolju ponudu?
Puno sam vezan za svoj klub, jer „Sloboda“ je brend u čitavom regionu i ako ga ikada napustim bit će teško.
I za kraj da Vas upitamo kakvo je stanje na ljubavnom polju, da li je to smetnja ili podrška?
Trenutno nemam djevojku a i ne razmišljam puno o tome. A ljubav ne može bit smetnja, ljubav može dati još veću glad za uspjehom.
Želim Vam mnogo uspjeha. Imali još nešto što biste željeli reći?
Hvala Vam, nadam se da ćemo imati još sličnih razgovor i volio bi da „ Sloboda“ uđe u premijer ligu i da postane brend kao što je nekada bila i da mi osvjetlamo obraz Tuzle i Tuzlaka, pa makar to bilo i u sportu.
.
Razgovarala: Ajša Memić
(NKP kalesijski.com)
