O Bosni, njenom stanju, društvu i narodu govorili su mnogi, a akademik Muhamed Filipović kaže da gubitak Bosne koju smo doživjeli i način na koji smo ga doživjeli je takav da nam se ona stalno vraća onakva kakva je bila.
Bosanci i Hercegovci osjećaju neodoljivu potrebu da Bosnu i Hercegovinu vrate onakvu kakvu su je doživjeli i voljeli. To je kao ljubav želi svagda da bude jednaka. Ali ako mi Bosnu vidimo svugdje samo onakvu kakva je bila a ne onakvu kakva stvarno jeste, tj. ako smo slijepi i gluhi za jednu novu Bosnu, tada nam izmiče jedan veoma bitan fenomen našeg postojanja a to je fenomen da se Bosna rasula u svijetu, da se ona nalazi ondje gdje su Bosanci i Hercegovci i da egzistira na način kako je oni vide i doživljavaju.
Danas je Bosna i Hercegovina možda pomalo na čudan način, sa puno nesreće za sve njene ljude, postala globalna ne samo po smislu i općim uvjetima svog postojanja, nego i samom načinu postojanja. Ne možemo i ne bismo smjeli odricati svim onim našim ljudima, a to je gotovo pola bošnjačke populacije, koji žive u raznim zemljama svijeta, gdje su prisilno otjerani, da su Bosanci i da njihov život, ma kakav da je i ma gdje da se odvija, da njihove misli i doživljaji, da njihovi napori nisu dio Bosne ,što u bukvalnom smislu ima značenje „rasutost i prisuće Bosne u gotovo cijelom svijetu.
Naši ljudi širim svijeta, daju život Bosne jednu novu dimenziju i neviđenu snagu, mi nemamo pravo da ih isključujemo iz života Bosne, samo zato što su bili žrtve jednog ogromnog i od nas samih, nažalost, od naših predstavnika, priznatog nasilja.
To dokazuje činjenicu da Bosna u tim nevjerojatnim uvjetima nalazi način da kvalitetno živi – o čemu svjedoči činjenica da su neka od najznačajnijih djela o nama nastala upravo u tom naizgled dalekom, a ipak tako bliskom svijetu, u Americi npr. (Mehmedinović, Hemon, Džamonja), u Austriji (Karahasan), Švicarskoj (Višić), Hrvatskoj (Jergović), Sloveniji (Osti), Velikoj Britaniji, Švedskoj, Australiji, a da svaki dan nastaju nova i nova imena i to širom svijeta, u kojem je Bosna rasuta i prosuta biserna niska, kad pukne konac koji drži unizanu.
Ali sve te bisere bosanskog duha i osjećajnosti sakupljaju i novu nisku nižu ljudi po cijelom svijetu stvarajući jednu novu bosansku književnost, oplemenjujući nas ovdje u ukazujući nam na ono novo što mi u svom jadu i nesreći me možemo da vidimo.
To sve, na direktan i indirektan način , govori o tome da smo mi Bosanci sada stvarno i u bukvalnom smislu , građani svijeta, a da naša zemlja Bosna, barem duhovno, sabiralište mnogi energija koje zrače i ispoljavaju se sa svih strana svijeta i koje su prema njoj usmjerena. Naše današnje stanje, da smo neposredno ljudi, ogoljeni i bačeni u svijet i da na neposredan način pripadamo čovječanstvu i u prenesenom i u bukvalnom smislu te riječi, da nismo lokalizirali svoju egzistenciju i sveli je na jedan komad zemlje i ono što je iz njihove realne povijesti proizlazi, izvanredno dobro ide uz i uklapa se u poznatu Kantovu maksimu. U svojoj Antropologiji, Kant je, naime, utvrdio da ni jedan čovjek ne potvrđuje kroz cijelo čovječanstvo, kao da je svijet, a ne neka lokalna situacija, ono što nam omogućava i garantira slobodu i čovjeku dostojnu ljudsku egzistenciju.
Sloboda će u našu zemlju doći iz svijeta, a ne iz naše prošlosti. Naša zemlja i naši ljudi su prisutni širom svijeta. Jer naš bosanski narod u bukvalnom smislu je narod cijelog svijeta. Ono što našoj situaciji daje ovu dimenziju univerzalnosti u načinu i sadržaju postojanja, što nam garantira emanicipaciju i slobodu , a to je da postanemo i budemo dio novog čovječanstva koje se rađa u teškim porođajnim mukama i konvulzijama današnjice.
.
Ajša Memić
(NKP kalesijski.com)
