Romsko selo Hrastovi nadomak Kiseljaka po mnogo čemu razlikuje se od uobičajenih romskih naselja. U selu se nalazi 97 lijepo opremljenih kuća, blizu 400 stanovnika, nema prosjačenja, a sva djeca se školuju. Trenutno osnovnu školu pohađa 44 djece, a srednju sedmero. U ovom selu žive i profesionalni vatrogasci, ekonomski tehničari, bravari…, a 70 posto stanovništva Hrastova ima završenu srednju školu.
Jedan stanovnik Hrastova čak radi u državnoj firmi – Javnom komunalnom preduzeću u Kiseljaku, većina ostalih mještana bavi se skupljanjem sirovina koje otkupljuje gazda firme za otkup sirovina u samom selu Salko Musić. Koliko netipično za Rome žive, kazuje i podatak da imaju svoju vlastitu benzinsku pumpu „Roma” na ulasku u selo.Nasmijanog i raspoloženog Begana Fafulovića ekipa „Avaza” zatekla je kako sa suprugom Eminom obrađuje zemlju. Fafulović je i predsjednik Udruženja Roma „Đurđevdan”. Ugostio nas je u svojoj kući, koja zrači čistoćom, i ukratko prepričao povijest sela Hrastovi.
– Na našem groblju najstariji grob je iz 1888. godine. Ponosni smo što u ovom selu niko ne prosi, ali se ne sramim reći da je mene torba othranila. Majka je bila prinuđena prositi, ali sada u Hrastovima živimo kao i većina drugih nacija u BiH. Nije luksuzno, ali se ima – kazao je Fafulović.
Posebnu zahvalnost iskazao je Općini Kiseljak, koja je uz pomoć dobivenu iz Evrope obnovila kuće koje su bile porušene u ratu, provela struju i vodu.
– Zaista nemamo nikakvih problema s komšijama. Djeca normalno idu u školu, niko ih ne dira i nema predrasuda – priča Fafulović.
Najveća sreća
Osim proljetnih radova, u ovom selu ubrzano se spremaju i za Đurđevdan, najvažniji dan u godini za sve Rome. Fafulović kaže da taj dan selo miriše na cvijeće, jorgovane…
– Noć uoči Đurđevdana kuće su očišćene i okićene biljem i cvijećem koje je doneseno s obližnjih izvora. Omladina iz sela ide na vodenicu s kantama i flašama i u tu se vodu potapaju jaja, cvijeće, pristiglo rastinje i grančice mlade vrbe – kaže Fafulović.
Omladina pjeva za đurđevdanski uranak i jutarnje kupanje i umivanje, čime odbacuju sve negativnosti koje su se desile u protekloj godini, a u isto vrijeme se poželi više zdravlja i berićeta.
– Dođu nam komšije muslimani, katolici, pravoslavci…Pjevamo i plešemo cijeli dan i niko ništa ne radi. Romi žive za Đurđevdan – govori Fafulović dok doziva unuka Đeronima, veselog trogodišnjaka, koji se skrivao iza kuće.
Đeronimo je najveća sreća porodice Fafulović, jedini unuk Emine i Begana.
– Imam troje djece, ali Đeronimo je broj jedan. On će biti moj profesor – kaže Emina.
Uz poziv da dođemo na Đurđevdan i želju da tokom ljeta ne bude redukcije vode, ispratila nas je porodica Fafulović.
Gazda uredno plaća i ne krade
U blizini Beganove kuće u vrijeme naše posjete trajala je radna akcija ispred kuće porodice Huskić. Gazda firme za otkup sirovina Salko Musić donio je 50-ak mjenjača da rastave i prodaju. Udarci u željezo velikim čekićima najviše uznemiravaju guske, dok su stanovnici navikli na težak rad i buku. Nihad Huskić, gazda kuće, prvo se izvinio zbog prljavih ruku pa sjeo i ispričao kako hrani petero djece i 11 unučadi.
– Sreća mi je da imam auto pa mogu otkupiti sirovine. Gazda uredno plaća i ne krade na vagi. Vidite kako se slažemo – svi za jednog, jedan za sve. U mojoj avliji obavljamo ovakve radove. Rastavljamo predmete na dijelove i prodajemo iskoristivi dio – kaže Musić, vatrogasac po zanimanju, koji je prije rata radio u „Krivaji” Zavidovići.
Guske su ukras i nafaka
S obzirom na to da je selo prepuno guski, prva pomisao bila nam je da će neke za Đurđevdan završiti u loncu. Međutim, prevarili smo se u procjeni.
– Kakav lonac. Skoro mi je čovjek davao velike pare za jednu, jer mu treba za lijeka, ali je nisam prodao. To je naš ukras i nafaka – kaže Huskić.
(Avaz/ NKP kalesijski.com)
