Prof. dr. Rusmir Mesihović potpuno je atipičan za ovdašnju političku scenu.
Vrata njegovog ureda su stalno otvorena i u doslovnom smislu, nema tjelohranitelja ni “dvostrukih telefona”, a broj njegovog mobitela valjda svako u Sarajevu zna i što je još važnije, zna da će mu se javiti u pola dana ili noći, svejedno o čemu se radilo.
Dok smo razgovarali u njegovom uredu, sam je slagao brošure s uputama oboljelim od dijabetesa. Kratko kaže da je sve što se tiče liječničkog poziva i uopće struke njegov posao.
Reforme do kraja
Rusmir Mesihović je rođen prije 49 godina u Sarajevu, sa 24 je diplomirao na Medicinskom fakultetu i prvo radno mjesto odmah je dobio na sarajevskoj Klinici za gastroenterohepatologiju gdje je jedno vrijeme bio i direktor. Magistrirao je 1993., a doktorirao na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 2002. godine.
Od 2008. vanredni je profesor na sarajevskom Medicinskom fakultetu, objavio je četiri stručne knjige i više od stotinu znanstvenih radova u uglednim svjetskim medicinskim časopisima. Član je najprestižnijih europskih i američkih udruženja za gastroenteroheptologiju. I još nešto: slovi za jednog od najpopularnijih Sarajlija, a živi je dokaz da nisu tačne priče kako su ljekari najtaštije osobe – njegov izbor za federalnog ministra zdravstva prvi su pozdravili ljekari.
Istog dana kada ste izabrani za ministra, u martu 2011. godine, najavili ste oštre rezove u zdravstvu kako bi se izliječilo, uz ogradu da je za sve reforme potrebno šest do osam godina. Dokle ste stigli?
“Urađeno je dosta, ali daleko je sve od toga da budem potpuno zadovoljan. Reforme su u tijeku, za protekle dvije godine usvojeno je 15 zakona iz oblasti zdravstva bez čega je ono bilo blokirano, doneseno više od 70 pravilnika, formirane su federalne strukovne komore na svim razinama i njihov rad već daje rezultate, ušli smo u proces informatizacije…
Mesihović posebno puno polaže u informatizaciju zdravstvenog sustava koja će u konačnici rezultirati elektroničkim zdravstvenim karticama koje će građani dobiti. U Sarajevu je taj proces pri kraju, uvelike se radi i u ostalim kantonima– Tuzlanskom, Bosansko-podrinjskom, Posavskom, Hercegovačko-neretvanskom, kreće i u Zapadnohercegovačkom.
“Svaka promjena je teška, često i bolna i zato nijednu reformu nije lako izvesti. Mi idemo do kraja kako bi zdravstveno osoblje bilo zadovoljno, a građani još zadovoljniji”, kaže Mesihović, a na pitanje jesu li to političke fraze, odgovara:
“Ma kakve fraze, njima se ne stiže do reformi, njima se ide u – nigdje. Meni je struka bila i ostala na prvom mjestu, ja sam liječnik 25 godina, znam kakav je to posao, znam što pacijenti žele i traže. Konačni cilj ovoga što radimo jest da svakog pacijenta prati novac koji uplaćuje za zdravstveno osiguranje, a to znači da s pravom zahtijeva kvalitetnu uslugu.”
Zakon o zdravstvu
Prvi put nakon rata, riješen je status Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, Kliničke bolnice Mostar i Univerzitetsko-kliničkog centra u Tuzli. Parlament FBiH preuzeo je osnivačka prava nad njima i postale su javne ustanove od posebnog značaja za Federaciju. Time se napokon regulira njihovo financiranje, imenovanje ravnatelja i izvršnih direktora, zapravo, zavodi se red u njihovoj organizaciji i funkcioniranju.
“Bilo je raznoraznih prepreka, ali smo ih uklonili i sada ta tri klinička centra mogu pravno funkcionirati u punom kapacitetu. Izvjesno je da će od toga korist imati građani”, kaže Mesihović.
A što je s njihovim gubicima koji su pozamašni?
“U najkraćem, smanjuju se, situacija se stabilizira. Ti klinički centri nemaju gubitaka u svom osnovnom poslovanju, uglavnom se radi o njihovim dugovima prema dobavljačima. I još nešto – unutarnja dugovanja u zdravstvenoj oblasti u Federaciji sada su četiri puta manja nego u Republici Srpskoj.”
Posljednjih mjeseci posebno je okupiran, kako veli, “slatkim poslom čiji će rezultati pokazati opravdanost oštrih reformskih zahvata”. Sa saradnicima, a uz svakodnevne konzultacije s kolegama liječnicima iz Sarajeva, Mostara, Tuzle i drugih gradova, priprema zakon o zdravstvu. Kaže da se radi o krucijalnom zakonskim aktu koji će otvoriti prostor i za druge bitne poteze.
Zakon pripremamo pažljivo, ništa ne prepuštajući slučaju. Posao privodimo kraju i organizirat ćemo najširu moguću javnu raspravu u kojoj će sudjelovati i struka i građani i u konačnoj verziji uvažit ćemo sve primjedbe i nove ideje.
Nedavno je donesen i pravilnik o liječenju u inozemstvu, prvi put nakon 15 godina.
Bez obzira što nije postojao, Ministarstvo zdravstva i Federalni zavod zdravstvenog osiguranja su izmještali u inozemstvo teško oboljele, posebno djecu i plaćali sve troškove, računajući i nužne najsloženije medicinske zahvate koji su i najskuplji. Posljednjih godina izmješteno je oko 300 dječaka i djevojčica na liječenje u inostranstvo. Napokon je i ta oblast uređena.
Lijekovi s esencijalne liste najjeftiniji u regiji
Ministarstvo zdravstva u posljednje dvije godine sređuje i stanje na tržištu lijekova u Federaciji. Prije mjesec i pol dana ministar Mesihović potpisao je novu esencijalnu listu lijekova i on je važeća u cijeloj Federaciji.
“Lijekovi s te liste su besplatni za pacijente. Ona je najšira u regiji, preciznije obuhvaća najviše vrsta lijekova i ujedno je najjeftinija u regiji. Inače, u BiH se godišnje na lijekove potroši oko 500 miliona maraka. U posljednje dvije godine mi smo uspjeli da se znatno snize cijene kvalitetnih i učinkovitih lijekova i da budu dostupni građanima”, kaže ministar Rusmir Mesihović.
(NKP.ba/ Dnevni list)
