- Na današnji dan 1995. godine, srpske agresorske snage s planine Ozren ispalile su, u 20:55 sati, smrtonosnu granatu na tuzlansko sastajalište mladih Kapija i počinile masakr u kojem je ubijena 71, a ranjeno 150 osoba. Prosjek starosti poginulih bio je 21 godina.
- —- Prenosimo reakciju jednog od prisutnih prikikom obilježavanja 29.godišnjice na Tuzlanskoj kapiji…
– Kao građanin države Bosne i Hercegovine, osjećam duboku tugu i bol zbog žrtava zločina na Kapiji. Ta mladalačka krv, prolivena na tom mjestu, zauvijek će ostati urezana u našu kolektivnu svijest. Međutim, danas sam ogorčen ne samo zbog samog zločina, nego i zbog ponašanja vladajućih struktura i ostalih građana koji su prisustvovali obilježavanju ove tragedije.
Sa tugom primjećujem kako malo ko uviđa slike onoga što se dešava samo nekoliko metara od Kapije. Umjesto da se dostojanstveno sjećamo naših žrtava, mnogi sjede u kafićima, pale cigarete, smiju se i uživaju, dok se čeka da zauzmu položaje za molitvu, jer oni imaju poseban status u redu, “broj za fatihu”. Njihov odnos prema žrtvama i sve ono što se dešava u njihovoj blizini nas čini manjim, jer očito ne pripadamo istim moralnim kategorijama.
Kako možemo očekivati da nam druge države vjeruju i poštuju naše zahtjeve za pravdom, da glasaju za rezolucije, kada se sami ne znamo odnositi prema našim žrtvama? Na primjeru Srebrenice vidimo vladajuće strukture i “više” slojeve kako se često ponašaju hladno i bezdušno, sjedeći u hladovini dok porodice žrtava i običan svijet padaju u nesvijest od sunca i toplote. Naši postupci govore više od riječi – ne možemo držati moralne lekcije drugima dok se sami ovako ophodimo prema našim žrtvama.
Kako smo postali tako bešćutni prema patnji i bolu koji su nam tako blizu? Možemo li se ikada nadati pravdi i boljem svijetu ako ne možemo pokazati osnovno poštovanje prema onima koji su dali svoje živote? Naša zajednička dužnost je da se sjećamo žrtava dostojanstveno i s poštovanjem, kako bismo zaista mogli tražiti pravdu i izgraditi bolju budućnost za sve nas.
- Autor anoniman
(do nekog narednog puta)
(NKP.ba)