Handžići su naseljeno mjesto koje danas pripada mjesnoj zajednici Tojšići, locirano je uz magistralni put M-4, na granici k.o. Tojšići i k.o. Kikači. Ovo mjesto je u prošlosti bilo, a i danas je raskrsnica važnih puteva.
Do danas je ostao sačuvan dio trase tkz. „Stare ceste“ iz osmanskog perioda, koja se na ovom lokalitetu ukrštala sa sporednim putevima čineći ovo mjesto važnom raskrsnicom puteva. Takva pogodnost i druge okolnosti su uslovile i gradnju Hana na ovoj raskrsnici po kojem će i lokalitet dobiti ime „Handžići“. Pored kazivanja starijih mještana ovog naselja, kao i okolnih sela, o postojanju tzv.“Čorsulića hana“ na ovom lokalitetu postoje i pisani izvori iz 1888. i 1895.godine, koji to potvrđuju.
Naime, sa dolaskom Austro-Ugarske vlasti u našu zemlju 1878.godine, dolazi i do istraživanja i dokumentovanja kulturno-historijskog naslijeđa naše zemlje od strane njihovih historičara. Tako je historičar Vid Buletić Vukasović, opisujući stećke na prostoru tadašnjeg tuzlanskog sreza 1888.godine, pribilježio i postojanje Ćorsulića hana (rezultati njegovog istraživanja su objavljeni u Glasniku Zemaljskog Muzeja 1889.godine). Ćorsulića han je drugi put dokumentovan 1895.godine, od strane Ćire Truhelke (prvi kustos Zemaljskog Muzeja u Sarajevu) prilikom njegovog terenskog istraživanja stećaka u našoj zemlji (Glasnik Zemaljskog Muzeja 1895.) Naziv „Handžići“, za ovaj lokalitet, se koristio od vremena osmanske vladavine našom zemljom, pa sve do 60-70-tih godina prošlog vijeka, kada se pored ovog naziva u narodu počinje koristiti i drugi naziv a to je „Hidani“. Tih godina glavna putna komunikacija na potezu Tuzla-Zvornik, bio makadamski put (izgrađen za vrijeme Austro-Ugarske vlasti), koji je između ostalog prolazio kroz Tojšiće, Kikače, preko Visa-Požarnice, do Simin Hana i dalje za Tuzlu.
Kraj ovog puta postojale su autobuske stanice. Neke su bile u centru naselja a neke na periferiji. Stanice na periferiji narod je radi lakše orijentacije nazivao prema nekim karakteristikama ili prema imenu vlasnika kuće koja je bila najbliža toj stanici, npr.: autobuska stanica kod oraha-Miljanovci, autobuska stanica kod Ćerime-Kikači (Ćerima-vlasnik kuće u blizini autobuske stanice), autobuska stanica kod Hidana-Tojšići (stanica u blizini kuće Muharema Malagića zvanog „Hidan“). Vremenom se naziv autobuske stanice Hidani u narodu proširio na cijeli lokalitet Handžića. Tako, danas, ovaj lokalitet spletom okolnosti ima dva imena, starije generacije ga nazivaju Hanžićima a mlaše Hidanima.
Ekrem Sakić, prof.
(NKP.ba)
