Redovito smo okruženi raznim primjercima skupocjenih i manje vrijednih automobila. No, svakome je njegov ‘vozni’ ljubimac jedinstven.
A šta se to vozilo prije samo 30-tak godina (možda i malo više)? Na ovom nostalgičnom putu u prošlost, prisjetićemo se kroz promjene u voznom parku „narodne milicije”.
Proizvodnja automobila marke „zastava 750″, kojeg svi poznaju kao „fiću”, počela je krajem pedesetih godina. Do tada se policija snalazila kako je znala: ostali su zapamćeni neuništivi stari „Mercedesi 190“, vojnički džipovi svih vrsta (naročito standardni „Jeep Willys”, njegova indijska verzija „Mahindra” i „Willys Overlandi”.
Od 1960-tih policija u cijeloj zemlji prešla je na „kampanjole“ i kombije IMV iz Novog Mesta u Sloveniji , te „tristaće“ po licenci „fiata 1300“. Ovaj automobil bio je poznat po buci koju je proizvodio, tako da se može reći da ondašnjim policajcima nisu ni trebale rotacija i sirena. U Vojvodini je milicija imala britanske „Mini Morrise“.
Jedno vrijeme je SUP Zagreb je koristio „Austin Mini“ i „VW 1300“, ali se oni nisu pokazali pogodnima za policijske poslove. Osnivanje Tvornice automobila Sarajevo (TAS), bilo je izvjestan napredak na tom polju jer je „tristać” već zastario.
Nakon „tristaća”, 1971. godine proizvodi se „zastava 101″ i tzv. „fićo kombi“. Krajem 70-tih, „golfovi“ su postali policijski standard u Bosni i Hercegovini, dok su u ostalim republikama i pokrajinama „tristaće” zamenili „stojadini”. U Sarajevu su se koristili „golf 1“, „golf 2“, „džeta 1“ i „džeta 2“.
„Yugo“ se počinje koristiti kao policijsko vozilo tokom 1980-tih godina u cijeloj SFR Jugolsaviji.
Veća policijska vozila proizvodila je Crvena zastava u obliku: patrolnog kombija (pola kabina – pola marica) i marica; u Kopru su pravili policijske verzije “Citroenovih” vozila. Za terenska vozila, policija je koristila „landrover“. Tako je bilo do 1990 godine.
(Radiosarajevo/NKP.ba)
