“Od snova rastemo. Svi su veliki ljudi sanjari. Oni vide stvari u mekoj sumaglici proljetnoga dana ili u crvenoj vatri dugih zimskih večeri. Neki od nas dopuštaju da takvi snovi umru, ali drugi se brinu o njima i štite ih, njeguju u lošim danima, sve dok ih ne dovedu na sunce i svijetlo koje uvijek dolazi onima koji se iskreno nadaju da će se njihovi snovi ostvariti” (Thomas Woodrow Wilson)
Piše: Amer Kulić
Da… Lijepo je to… Plaho… ono što ne uradiše dušmani, učiniće naše dobre bošnje.
Nepismenost, neznanje, korupcija, poganluk, sujevjerje, povodljivost, strah, nemoć, neodvojive su karakteristike današnjeg bošnje. On se igra tuđim životima, ne zna, a želi da se uplete u igru određenja sudbine drugih ljudi, kojemu se ” igrom slučaja” posrećilo da bude jedan od onih pasa koji ce imati malo moći, vlasti da mogu nekome reci DA ili NE!
Interesantan je taj bošnjak…
Na sav avaz zbori o dobru, a samo sije zlo iza sebe, pored sebe, oko sebe i širi ga kao kugu… Zbori o tomu kako valja, kako treba činiti određene dobre stvari, a on sam ostaje izgubljen u toj raskošnoj moći I vlasti koja mu je dodijeljena i sije zlo! Sjemenku po sjemenku. I, uspiješno ga sije.
Zlo njega ne dotiče, vapaji, jadikovanja, uzdasi, problemi onog lijepog dobrog mladog, starog, srednje dobi bošnje ili bošnjakinje, ni to ga ne dotiče. Čuje ih, vidi njihove probleme, malo i suosjeća sa njima pa za Boga miloga i on sam je bošnjo), ostalo je malo sjemena dobrine u njemu, ali vlast i moć, ta dva velika dobra prijatelja današnjeg bošnje političara, čine sve da on zaboravi na svoju ljudskost, insanluk koji mu je Bog dao, na odgovornost koju je preuzeo, obaveze , amanete i srca drugih ljudi.
Bio je taj bošnjo, kojeg su dva prijatelja obavila u crno, i sivo bijelim, a bijelo sivim prikazali, dobar insan. Svojom dobrinom, dobrim djelima, primjerima inasanluka dobio je i vlast i mć, dali su mu njegovi zemaljci. Vidjeli su u njemu nekoga ko bi im mogao pomoći, učiniti život ljepšim i ugodnijim, vidjeli su u njemu prijatelja, nekoga u koga se mogu pouzdati. Ali… taj isti ne zna i ne umije da se odupre nagonima, prohtjevima željama moći i vlasti, jer ne zna, nije stekao dovoljno znanja da se odupre tim nagonima njegovih “prijatelja”, dobrina mu je iščezla, želju za činjenjem dobra pojela je moć, a saosjećanje i odgovornost popila je vlast.
Sudbinu određuje Bog, a ljudi kojima je data vlast bivaju sebebi usmjerenja života drugih ljudi, direktno ili indirektno utiču na zivot pojedinaca ili grupe ljudi, zastupaju ih, predstavljaju i vode brigu o njihovim socijalnim pitanjima. S time u vezi, stoji na istima odgovornost za današnjeg dobrog, lijepog, uvazenog, napaćenog bošnju. Odgovornost od Boga , države, društva i ideje ostavljene od strane reformatora bošnjastva koja je krvlju građena i na krvi izgrađena.
Za razliku od današnjeg bošnje na vlasti, reformatori su propagirali i zastupali: pravdu, poštenje, jednakost, saosjećajnost, iskrenost, borbu, snagu, brigu. Ulazili su u kuću svakog, provjeravali njegovo stanje, stanje njegove porodice, brinuli se o njemu, nisu dozvoljavali da bude gladan, sprovodili su pravdu, jednako se odnosili prema svakome, u iskrenosti prednjačilli, na borbu pozivali, u teškim trenutcima snažni bili i snagu pokazivali, drugima o istim vrijednostima učili. Doduše bilo je to teško vrijeme, jako tšsko vrijeme, vrijeme puno krvi, materijalnih gubitaka, ali vrijeme u kome se zadržavala duhovnost, vrijednosti i dobrota. Zašto je to tako? Zašto su takvi bili? Odgovor leži u činjenici koja ih je krasila i činila takvim kakvi jesu, a to je da su slijedili ono najčasnije, najsigurnije i najsvetije uputstvo na ovozemaljskom životu, a to je “UČI”.
Bili su učeni, imali su znanje, znanje koje im nije dozvoljavalo da se ogriješe o druge, da čine nepravdu drugima i da budu od onih koji neće izvršavati svoje odgovornosti i obaveze, koji neće podleći nepotizmu, korupciji, mitu, javašluku. Oni su bili oni koji su podržavali zdrave ideje, forsirali ih, promovirali, pomagali, mlade ljude ispred sebe stavljali, priliku im pružali, na pravi put ih izvodili…
Danas… danas me je moj bošnjo iznevjerio, zakazao je, napustio je vrijednosti i prepustio se svojim prijateljima vlasti i moći koji ga vode na dno, gase svaki žar dobra, prenose na druge i bez milosti ruše sve pred sobom.
Zapleli su se u mrežu korupcije, mita i nepotizma, kao miševi se kriju iza velikih vrata koja ih čuvaju od dodira ugnjetavanih, napaćenih, ugroženih i žalosnih bošnjaka. Napustili su ih..
Napustili su mene, mog brata, sestru, prijatelje, ostavili su nas da patimo, živimo od danas do sutra, da se borimo sami. Iznevjerili su emanet koji su preuzeli, emanet vođenja brige o nama. Podlegli su uticajima javašluka, pa sve ono sto su oni dobili da nama daju, neravnomjerno, nepošteno, nepravedno dijele, ne stideći se ni jednog svog partijski nepoštenog i prljavog poteza. Javašuk im ne da da nam daju dio koji smo zaslužili, svojom borbom stekli, nedaju nam da uđemo u njihove krugove bojeći se da im nećemo nauditi jer su svjesni da smo pametniji, iskusniji nismo, ali pametniji jesmo. Pamet im nije dobro došla, jer ona nije podložna podobnosti, ne trpi nepismenost i nesmislene, poteze, ne trpi nepravdu.
Ali neka… onaj koji misli svojom glavom neće dozvoliti da mu se snovi uruše, da ga dotuku, da mu napakoste, izboriće se. On ima san. Sanja o boljemu, kvalitetnijem, i ljepšem životu. Velikih ljudi ima, velikih bošnjaka, ima, i oni sanjaju, oni rade, trude se, i dok takvih ima, bošnjo političar neće moći iskorisiti svoju moć, uvijek ce biti pod strahom, živjeti pod strahom, jer ima sanjara, bošnja koji sanjaju, i njihov san će se ostvariti.
Tako… vi možete probati napakostiti, ali nećete uspjeti, jer navikli smo mi na borbu, bošnjo je tvrdoglav i uporan, borio se i boriće se.
Ne voli nepravdu, to je dokazao mnogo puta…
(NKP kalesijski.com)
