Bosna i Hercegovina će u budućnosti ostati bez najstručnijeg medicinskog kadra, a zdravstveni sistem će kolapsirati, tvrde ljekari.
Mirsad Spahić završio je medicinski fakultet u Sarajevu i pronašao posao u struci, ostvarivši ono što mnogi mladi ljudi u Bosni i Hercegovini sanjaju. Ipak, vrlo brzo se razočarao, donijevši čvrstu odluku da napusti zemlju te, kao brojne njegove kolege, potraži posao u Njemačkoj.
“Raditi u Bosni i Hercegovini, prije ili kasnije, znači raditi za nečiju politiku ako mislite napredovati u karijeri. Odlučio sam napustiti državu 2013. godine i otići u Njemačku”, kaže Spahić, koji je odmah primljen u jednu malu kliniku i trenutno je na četvrtoj godini specijalizacije za ortopediju i traumatologiju.
“Od prvog dana radio sam specijalizaciju po svom izboru, bez uslova bilo koje vrste, izuzev da radim svoj posao savjesno i najbolje što znam.”
Kako dodaje, još jedan razlog zašto je otišao je taj što u Njemačkoj, za razliku od Bosne i Hercegovine, medicinari dobiju ono što zaslužuju – poštovanje, priliku za napredovanjem i nagradu za svoj rad.
“Dakle, ne govorim samo o novcu. Međutim, cijena koju za to platite je da ostavljate sve što je vaše i vama poznato. Odluka nije laka, ali niti jedan od mnogih kolega iz moje i drugih generacija s kojima sam pričao nije rekao da se pokajao”, objašnjava, dodajući da je nemoguće porediti zdravstvene sisteme u Bosni i Hercegovini i Njemačkoj.
“Svaki dan se divim svojim kolegama koji rade u Bosni i Hercegovini, njihovom umijeću da rade u uslovima koje je stvorila naopaka politika. Divim se, ali nimalo ne zavidim. Za sada ne vidim apsolutno ništa što me može vratiti da radim u Bosni i Hercegovini.”
Na isti način razmišljaju mnogobrojni mladi ljekari, specijalisti, medicinske sestre, tehničari i njegovatelji, koji masovno upisuju kurseve njemačkog jezika i šalju svoje biografije u zemlje tog govornog područja, prvenstveno u Njemačku, koja je širom otvorila vrata medicinskim radnicima i ponudila odlične uvjete.
Odlazak epidemijskih razmjera
Međutim, za Bosnu i Herecgovinu to znači da je situacija arlamantna, jer će za nekoliko godina ostati bez najstručnijeg medicinskog kadra, a zdravstveni sistem će doživjeti kolaps, upozoravaju zdravstveni radnici, istovremeno se pitajući ko će liječiti građane, koji, zbog lošeg životnog standarda, imaju sve više zdravstvenih problema.
“Fenomen odlaska ljekara poprima epidemijske karakteristike, a odlazi najpotentniji dio ljekarskog korpusa, oni koji trebaju u narednih 10-15 godina da steknu neophodno iskustvo i preuzmu zdravstveni sistem”, kaže doktor Harun Drljević, predsjednik Ljekarske komore entiteta Federacija Bosne i Hercegovine.
Tačnog podatka koliko je njegovih kolega napustilo zemlju, kako kaže, nema, ali može se reći, dodaje, da je u posljednje dvije godine otišlo između 250 i 300 ljekara.
A već sada Bosna i Hercegovina na 100.000 stanovnika ima 200 ljekara manje u odnosu na standard Evropske unije – 362 ljekara na toliku populaciju.
Ono što dodatno zabrinjava je da svaki treći student Medicinskog fakulteta u Sarajevu posao dobija u inostranstvu, dodaje Drljević.
Oni koji ostaju nakon šest godina mukotrpnog studiranja dobijaju primanja od 500 do 550 eura, što je najmanje tri puta manja nego u Njemačkoj, u kojoj su cijene hrane otprilike iste kao u Bosni i Hercegovini.
Razlog odlaska je i to da zdravstvene ustanove imaju minimalne ili najčešće nikakve budžete za dodatnu edukaciju kako bi ljekari napredovali. Umjesto toga, uvjet za napredovanje su razlozi koji nisu profesionalne prirode.
“Mi dobro znamo gdje živimo i kakva je politička situacija, tako da oni ljekari koji su bliski određenim političkim partijama imaju mogućnost napretka, a ovi ostali nemaju”, zaključuje Drljević.
‘Podoban, a ne sposoban’
Važno je biti podoban, a ne sposoban i istinski medicinski profesionalac, kaže Ranko Palačković, predsjednik Sindikata medicinskih sestara i tehničara bh. entiteta Republika Srpska.
On upozorava da, osim ljekara, zbog toga odlaze i medicinske sestre i tehničari, koji u Bosni i Hercegovini imaju širok dijapazon vještina – od osnovne njege, preko davanja svih vrsta terapija, do poznavanja korištenja najsavremenije medicinske opreme. Kvalitet koji, kako kaže, Njemačka itekako prepoznaje.
“Oni se otimaju za naše ljude, a više niko ni ne zna koliko njih odlazi. Međutim, mogu reći da je sa Kliničkog centra u Banjoj Luci već 50 ljudi napustilo posao i otišlo u Njemačku. Ono što mene posebno brine je da se radi o najstručnijem i najkvalitetnijem kadru”, ističe Palačković.
Oni, dodaje, u Njemačkoj dobijaju beneficije “da se naježiš” i plate duplo veće nege u Bosni i Hercegovini.
“Plate kod nas su od 700 konvertabilnih maraka [350 eura] do 800 maraka [400 eura], ako radite noćni rad to je maksimalno 850 maraka [425 eura]. Recimo, kolega koji je otišao u Njemačku prošle godine u novembru, čovjek je primljen da radi kao početnik, ima platu od 1.600 eura, a dali su mu stan, koji plaća 250 eura sa svim režijama, još su mu rekli da će mu se primanja povećati kako bude napredovao.”
Zbog toga, kako kaže, nije ni čudno da je više od 100 medicinskih sestara sa Kliničkog centra u Banjoj Luci konstantno u učionicama i uči njemački jezik.
Kursevi za medicinske radnike nude mnogobrojne škole jezika u Bosni i Hercegovini, čiji se oglasi i ponude mogu naći na internetu.
Masovno na kursevima jezika
Jedna od njih je i Glossa-centar, koji u svojim školama u Banjoj Luci, Prijedoru, Doboju, Brčkom, Tuzli, Zvorniku i drugim bh. gradovima nudi kurs njemačkog jezika specijaliziran za zdravstvene radnike.
“Pored elementarnog znanja njemačkog jezika i komunikacije, tu mogu da usavrše stručnu medicinsku terminologiju. Mogu reći da je odaziv velik, a među polaznicima imamo medicinske sestre, ljekare opšte prakse, specijalista…”, kaže Vladimir Radošević, glasnogovornik Glossa-centra.
Međutim, koliko Njemačka vapi za zdravstvenim radnicima iz Bosne i Hercegovne pokazuje i podatak da za zapošljavanje ponekad i nije potrebno poznavati jezik, dodaje Palačković.
“Kolega koji je radio na intenzivnoj njezi nije znao njemački jezik, ali opet je dobio posao. Sada četiri sata radi, a četiri sata uči jezik i ima platu i stan. Drugi kolega je objavio pismo na internetu sa svojom biografijom i nakon 24 sata je dobio poziv za razgovor. Nakon sat vremena razgovora, čovjek je dobio posao iako ne zna njemački jezik”, prepričava.
Njemačka je čak od početka ove godine olakšala pristup svom tržištu rada za građane Bosne i Hercegovine, kažu iz Agencije za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine.
Ova agencija od aprila 2013. godine posreduje u zapošljavanju kandidata za poslove njege u Njemačkoj na određeno vrijeme. To se radi kroz dva programa – zapošljavanje kod poznatog poslodavca i Triple Win programa, u koji ulaze kandidati koji nemaju poslodavca.
“Od aprila 2013. do kraja 2015. godine ukupno su 1.622 njegovatelja otišlo na rad u Njemačku putem Agencije za rad i zapošljavanje. Samo u prošloj godini taj broj je bio 870 osoba i mi očekujemo da i ove godine taj broj bude na tom nivou”, kaže direktor Agencije za rad i zapošljavanje Muamer Bandić.
‘Sistemsko urušavanje zdravstva i školstva’
Ipak, ovako precizni podaci o odlasku ne postoje u slučaju ljekara, medicinskih sestara i tehničara.
“Vlasti nisu osigurale da znate koliko ljudi ima na birou, koliko radi, koliko će ići u penziju, koliko ih ljudi treba zamijeniti, koliko će se primiti studenta na medicinu… taj sistem uopšte nije zaokružen, nego je sve autonomno”, objašnjava doktor Edo Selimić iz Nezavisnog sindikata zdravstva u Federaciji.
Dodaje da, naprimjer, zdravtsvene ustanove u Kantonu Sarajevo rade po zastarjelim normativima, gdje na jednog specijalistu za plućne bolesti ide 36.000 pacijenata.
“Na tržištu nemate taj profil, ljudi odlaze u penziju, nema pedijatara, nema radiologa, neko je sistemski zapustio i zdravstvo i školstvo. Na kraju, na jednog porodičnog doktora, koji bi trebao imati do 2.000 pacijenata, dođe do 10.000 pacijenata i naravno da ne možete to podnijeti, nemate opreme, sredstva se neracionalno troše, nema algoritma gdje se šalje pacijent… Dakle, apsolutno neuređen sistem. i to kada pametni mladi ljudi vide, naravno da će otići.”
Bosna i Hercegovina tako postaje izvoznik najboljih kadrova, a s njima nerijetko odlaze i njihove porodice.
Iako medicinski radnici upozoravaju da će u budućnosti zbog toga doći do kolapsa zdravstva, ironično dodaju da možda u Bosni i Hercegovini više neće imati ni koga liječiti.
.
(Al Jazeera/ NKP.ba)
