Proteklih dana u Osnovnim školama na području općine Kalesija učenicima petog razrda, kao i njihovim roditeljima, je prezentiran projekat “Moj izbor je Turski”, koji ima cilj da se Turski jezik uvrsti u nastavni plan u ovim školama, kao drugi strani jezik.
Kako saznajemo, ukoliko “prezentacija” i “anketa” budu uspješne, učenici bi već od naredne školske godine za drugi strani predmet dobili Turski jezik. Do sada su učenici imali Engleski i Njemački jezik, te bi na ovaj način, kako kažu pojedini roditelji, Turski vjerovatno bio uvršten umjesto Njemačkog jezika.
Ono što je na neki način zabrinulo pojedine roditelje, jeste činjenica da se učenicima i roditeljima nisu prezentirale prednosti ukoliko budu izučavali (i naučili) turski jezik, odnosno kako i gdje bi mogli iskorisitit stečena znanja, nego se kroz “prezentaciju” pokazuju destinacije koje bi učenici mogli posjetiti na izletima i ekskurzijama, koje bi bile bez plaćanja ili uz pokrivanje minimalnih troškova.
- U utorak (18.aprila) prezentacija projekta “Moj izbor je Turski” je održana u Osnovnoj školi Kalesija.
Nakon ove prezentacije na adresu NKP.BA se obratio jedan roditelj, koji je upozorio na nčin prezentacije ovog projekta, odnosno na njegovo (ne)prihvatanje od strane menadžmenta škole, pojedinih profesora, roditelja i djece.
Kako je istakao, prezentacija projekta je bila na ivici incidenta, nakon čega smo ga zamolili da nam pošalje pismo sa opisom dešavanja na ovoj prezentaciji, uz nadu da će se menadžment škole, profesori, ili pak iz pomenutog Instituta koji realizuje ovaj projekat, zvanično oglasiti i upoznati roditelje, ali i kompletnu javnost, o čemu se radi.
Napominjemo, pored pisma roditelja, koji je zamolio da se ne objaljuje njegovo ime, o ovoj temi smo razgovarali i sa još nekoliko roditelja čija djeca pohađaju osnovne škole na području općine Kalesija. Kaku kažu, prezentacija projekta nije bila na nivou kako se to najavljivalo, te da sve ide skriveno od javnosti, a istaknuli su zabrinutost zbog činjenice da se anketiraju samo učenici (odnosno roditelji čija djeca pohađaju 5.razred) koji bi Turski jezik izučavali naredne školske godine, ali ne i djeca koja bi ovakvom odlukom izučavali Turski jezik za nekoliko godina, bez da se i njihovi roditelji pitaju o bilo čemu.
Također, ima i onih roditelja koji smatraju da menadćmenti škola na ovaj način od Turske žele dobiti donacije za školske zgrade, koje su većinom u očajnom stanju, te da se uopće ne razmišlja o tome da li je uvođenje Turskog jezika uopće i korisno.
- Pismo (zabrinutog) roditelja prenosimo u cjelosti i bez izmjena…
- Naš izbor je “Kalesijski”
„Moj izbor je Turski“ je projekat koji je pokrenuo Institut Yunus Emre Sarajevo, podržan od strane Ambasade Republike Turske i cilj mu je da se turski kao drugi strani jezik izučava u državnim školama BiH. Odobrena od strane Ministarstva obrazovanja, po školama se, još od 2011. godine sprovode ankete u kojima se roditelji izjašnjavaju o tome, da li su za to da pored engleskog, turski bude drugi strani jezik koji će njihovo dijete izučavati tokom školovanja.
Anketa se ovih dana sprovodi u školama na teritoriji općine Kalesija, a prethodi joj kratka prezentacija ciljeva koje je ovaj projekat do sada ispunio. U toku prezentacije, osoba ženskog pola, uredno obučena, sa mahramom na glavi govori o pogodnostima koje bi djeca koja se odluče za turski jezik imala u toku svog školovanja. U jednom dijelu spominje i stipendije za nastavak školovanja u Turskoj.
Tako su u utorak (18.04.2017.) na sastanak bili pozvani roditelji djece koja ove školske godine završavaju 5. razred devetogodišnje Osnovne škole u Kalesiji. Odziv je bio velik te se u jednoj učionici skupio zavidan broj osoba koje otprilike gaze tridesete godine svojih života.
Razgovori okupljenih grupica, koji su vođeni u hodniku prije nego je sastanak počeo, odavali su „kalesijski san“ mnogih roditelja koji su jasno i glasno izražavali mišljenje da je njemački puno važniji od turskog jezika. U pozadini tog mišljenja gotovo pa se mogla uočiti slika budućnosti njihovog dijeteta koje se, sa jezikom koji je naučilo u osnovnoj školi, veoma dobro snalazi na poslu u Njemačkoj daleko od rodne grude. Ako tome dodamo činjenicu da je u skorašnjoj kalesijskoj historiji, širom općine poznata situacija da su se pojedini ljudi, govorili ili ne govorili turski jezik, javno izjašnjavali kao Turci, te na osnovu toga dobijali određene povlastice, političke poene i slično, jasna je podozrivost koju su mnogi od prisutnih javno iskazivali prema ovom projektu.
Ipak, kako to kultura i nalaže, saslušali su ono što je predstavnica Yunus Emre instituta imala da kaže tokom prezentacije a onda su na red došla pitanja.
Prvi se za riječ javio (kako rekose neke zene nakon sastanka) nastavnik njemačkog jezika i u nizu pitanja, konstatacija i optužbi uspio da zbuni predstavnicu u toj mjeri da nije imala vremena da se pribere i krene sa odgovorima. Onda se toj jednostranoj komunikaciji priključio drugi nastavnik njemačkog jezika i u, zajedno sa kolegom, kombinovanom nametanju mišljenja uspio da predstavnicu Yunus Emre instituta dovede do ivice plača.
Roditelji koji su svo vrijeme zabezeknuto posmatrali, nisu imali prilike da stupe u razgovor sa predstavnicom niti da se pobliže informišu o mogućim beneficijama turskog jezika. Na intervenciju jednog od njih, pozvan je direktor škole koji se, nakon što je bezuspješno pokušao da iz učionice udalji pomenute nastavnike, uključio u raspravu o nezakonitosti ankete što je opet roditelje navelo da, bez željenih informacija, masovno napuste pomenuti sastanak.
Ko su pomenuti (kako rekose) nastavnici, i ko im je dao za pravo da se proglase predstavnicima svih roditelja na teritoriji općine? Da li je istina da njihova djeca uopšte ne pohađaju razrede sa djecom čiji su roditelji bili na sastanku? Koji su motiv imali pa su na onakav način reagovali? Zašto nisu poslušali direktora i udaljili se kada je to od njih tražio, nego su se i dalje raspravljali, spominjući paragrafe zakona o obrazovanju, nezakonitost ankete itd?
U razgovoru sa roditeljima nakon sastanka, primjetno je bilo da su mišljenja podijeljena. Neki su predlagali da se ova prezentacija i sastanak održe ponovo, ali bez prisustva osoba kojih se ovo i ne tiče, neki čak da sve to obezbjeđuje policija. Bilo je i onih duhovitih koji su predlagali da se uz anketu o turskom jeziku uradi još jedna, u kojoj bi anketno pitanje bilo: „Da li ste za, da onakvi nastavnici vašu djecu uče njemački jezik“?
Ipak, svi su se složili u jednom a to je da je predstavnica Yunus Emre instituta, bezrazložno ometana tokom prezentacije te da su njoj i Yunus Emre institutu, učesnici rasprave,zajedno sa direktorom škole dužni uputiti javno izvinjenje, jer je njihovom krivicom Kalesija ponovo prikazana kao sredina u koju promjene, ma kako bile prikrivene i prekrivene, ne smiju doći..
Nakon svega navedenog, mozda bi se svi mi djuture trebali upitati, zasto se uopste zalimo na odlazak mladih u zemlje EU, kada ih nesvjesno, jos od malih nogu, Mi roditelji za to pripremamo?
- – Vaša pisma i reakcije možete slati na e-mail; redakcija.nkp@gmail.com
(NKP.ba)
