Bosna i Hercegovina u ovom trenutku nije ni blizu članstvu u „Eurotransplant“ (ET) iako bi, prema ocjenama mnogih stručnjaka, za naš zdravstveni sistem predstavljalo veliko olakšanje uključivanje u ovu međunarodnu neprofitnu organizaciju koja podstiče i koordinira transplantacije organa na nivou Holandije, Belgije, Luksemburga, Njemačke, Austrije, Slovenije i Hrvatske, piše Dnevni avaz.
Negativna praksa
U najkraćem, učlanjenje u ovu međunarodnu fondaciju znači lakše dolaženje do potrebnih organa i skraćivanje lista čekanja za transplantaciju. Međutim, i za tako nešto našoj državi, prije svega, treba saglasnost na nivou entiteta, što Radna grupa za izradu plana pristupanja BiH „Eurotransplantu“, sačinjena još 2010. godine od članova iz Ministarstva zdravlja RS, Federalnog ministarstva zdravstva i Odjela za zdravstvo Brčko Distrikta, nije postigla ni na posljednjem sastanku održanom početkom oktobra u Ministarstvu civilnih poslova BiH. – Mi ćemo i dalje raditi na stvaranju administrativnih uslova za aplikaciju, ali ukoliko se negativna praksa nastavi, tražit ćemo nove modele za uspostavljanje saradnje s „Eurotransplantom“ – napominje za „Dnevni avaz“ Zlatan Peršić, savjetnik za odnose s javnošću Federalnog ministarstva zdravstva.
Stav Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS nismo uspjeli dobiti. No, ono što se zna jeste da se u najvećoj bolnici u RS – Kliničkom centru Banja Luka, izvodi jedino transplantacija bubrega. Inače, o trošku Fonda zdravstvenog osiguranja (FZO) RS osiguranici iz ovog entiteta šalju se u Centar za srce BiH u Tuzli, Univerzitetsko-klinički centar u Tuzli, Institut za kardiovaskularne bolesti Dedinje, Klinički centar Srbije, VMA u Beogradu te bolnice u Italiji, Austriji, Njemačkoj i Rusiji.
Razvijene metode
– U Tuzli imamo razvijene metode transplantacije velikog broja organa, čak i koštane srži, kao i odličnu saradnju sa svim bolnicama. Do ovog trenutka mi smo uradili 67 transplantacija, kada se kod pacijenta koriste vlastite ćelije, te 11 kod kojih se traži donor – kaže za „Dnevni avaz“ Amra Odobašić, portparol Univerzitetsko-kliničkog centra (UKC) u Tuzli. No, da bi dobila članstvo u „Eurotransplantu“, BiH mora imati jedinstvenu bazu podataka svih donora, svih oboljelih, jedinstvenu banku koštane srži na nivou BiH, jedinstveni transplantacioni centar kao upravno tijelo, lakši, brži i jeftiniji način pronalaska donora i vršenje transplantacija unutar zemalja članica.
Čehajić: Vrijeme je najvažniji faktor
– Ako bi BiH postala dio „Eurotransplanta“ većina transplatacija bi se radila u BiH, što je veliko finansijsko rasterećenje. Osim toga, preskočili bismo duga čekanja, dobili na vremenu koje nam je najvažnije kada se borimo za život, izbjegli bismo prevodioce, putne i troškove boravka, administrativne prepreke… Teško je shvatiti da veliki centri ponekad šalju fakture od milion maraka za neko dugotrajno liječenje ili da dan intenzivne njege negdje u svijetu košta po 3.200 KM. Ovo je priča koja zahtijeva da se u nju uključe svi, jer suviše smo mi mala država da bismo i bolesti dijelili na entitete – poručuje bh. humanitarac dr. Almir Čehajić Batko, osnivač „Otvorene mreže“, koji je alarmiranjem javnosti pomogao stotinama bolesne djece da što prije stignu na operacije u inozemstvu i spase svoj živote.
Preduvjeti za članstvo u „Eurotransplantu“
zakonodavni okvir o doniranju organa i transplantacijama
medicinska znanja
finansijska potpora
jedinstvena zakonska rješenja
akreditacija transplantacijskih centara
sigurnost i zaštita podataka
prikupljanje i distribucija podataka nakon transplantacija
razmjena organa sa „Eurotlansplantom“ partnerskim zemljama
stopa doniranja organa u trenutku punopravnog članstva mora biti iznad 10 na milion stanovnika
(NKP.ba)
