S jedne strane sultanova kćerka, Mihrimah-sutanija; s duge strane glavni osmanski arhitekta, Mimar Sinan. Ono što ih spaja u jednoj rečenici jeste ljubav, za koju se pretpostavlja da je Mimar Sinan gajio prema Mihrimah-sultaniji. Kompleksi građevina Mihrimah-sultanije odražavaju veličnu te ljubavi.
Priča je ovo stara pet vijekova. Iako njena vjerodostojnost nije potvrđena, arhitekta Mimar Sinan napravio je brojne spomenike osmanskog graditeljstva; gajio je ljubav prema Mihrimah-sultaniji, kćerci sultana Sulejmana I Veličanstvenog (Zakonodavca, “Kanuni”).
Dva gorostasna spomenika te ljubavi su: zadužbine Mihrimah-sultanije u istanbulskim četvrtima Üsküdar i Fatih. Deveti sultan Osmanskog Carstva, Sulejman I Veličanstveni (Zakonodavac, “Kanuni”) i njegova supruga Hurrem-sultanija imali su kćerku jedinicu: Mihrimah-sultaniju. Sultanija se rodila 1522. godine, a dali su joj ime Mihr i Mah što na perzijskom znači Sunce i Mjesec. Kada joj je bilo 17 godina, Mihrimah-sultaniju su udali za Rustem-pašu. U carstvu je živio neko ko je patio zbog tog braka: najnadareniji arhitekta toga vremena, Mimar Sinan. Sve do danas se priča da je Mimar Sinan bio zaljubljen u mnogo mlađu Mihrimah-sultaniju. Građevine koje je Mimar Sinan izgradio za Mihrimah-sultaniju uvijek daju naznaku da je njegova ljubav zaista bila stvarna.
Mihrimah-sultanija je, prema nekim predajama, od Mimar Sinana zatražila da sagradi kompleks građevina u njeno ime i sam odluči na kojem će se mjestu njena zadužbina graditi. Na njenu želju, Mimar Sinanje na Uskudaru, u blizini mora, sagradio kompleks građevina čija će gradnja trajati osam godina, a u čijem sklopu su džamija, biblioteka i medresa.
Petnaest godina po završetku izgradnje prvog kompleksa, Mihrimah-sultanija je od Mimar Sinana zatražila novu uslugu, novu izgradnju. Mimar Sinan je za drugi po redu kompleks odabrao mjesto na drevnom poluostrvu starog dijela Istanbula, odmah pored zidina kapije Edirne (Edirnekapi). Na tom mjestu, napravljena je džamija sa samo jednom munarom. Jedna munara navodno predstavlja Mimar Sinanovu samoću u ljubavi koju je osjećao prema Mihrimah-sultaniji.
Džamije, najveće građevine Mihrimah-sultanijinih zadužbina, jedna na azijskoj, druga na evropskoj strani grada, istovremeno nose i tragove fascinantnog genija Mimar Sinana. Kada posmatrate obje džamije sa iste tačke, vidi se kako se, dok Sunce zalazi iza munare na kapiji Edirne, u isto vrijeme Mjesec rađa između munara džamije na Uskudaru. Smatra sa da je ovakav proračun Mimar Sinan napravio specijalno za Mihrimah-sultaniju.
Međutim, šta kažu historičari u vezi ljubavi koju je, navodno, Mimar Sinan osjećao prema Mihrimah-sultaniji? Poznati turski historičar prof. dr. Ilber Ortayli kaže da ta ljubav ni na koji način nije izvorno potvrđena, te da su takva kazivanja obična legenda.
Univerzitetska profesorica i pisac, prof. dr. Gulru Necipoglu, koja je proučavala djela Mimara Sinana iznosi, kao i Ortayli, da ne postoji niti jedan dokument o ovoj ljubavnoj priči.
S druge strane, pisac prof. dr. Iskender Pala, ima nešto drukčije mišljenje. Profesor Pala ipak vjeruje da je Mimar Sinan bio zaljubljen u Mihrimah-sultaniju, jer je dva djela posvetio upravo njoj. Ono što se zasigurno zna: obje džamije koje je Mimar Sinan sazidao za Mihrimah-sultaniju podignute su na dvije od najljepših lokacija u Istanbulu.
Napomena onima koji žele posjetiti džamiju u Uskudaru: džamija je zatvorena za posjetioce zbog radova na obnovi započetim prošle godine.
(NKP kalesijski.com)
