PODIJELI

Sve je isto, ništa se ne mijenja. Vrijeme, dani, prolazi sasvim neprimjetno. Pogled zbunjen, slabo ga šta može zaustaviti da ostavi pogled na tome. Mala ljepota prirode, mali znaci.
Gdje smo sada mi

Osmijeh je poput vremena. Čas je na licu, čas ga nema. Ne znam više ni čemu moj osmijeh služi. Valjda mi je na licu, da ne izgledam tužan. Već odavno ne znam ni za osjećaj tuge, ni za osjećaj sreće, u meni je samo osjećaj meraka. Sve je super, ništa me ne može oneraspoložiti, uvjek pozitiva, uvjek hladan. Ne postoji neko kome sam previše ljubazan, previše zabavan.

I sve bi to bilo kao i inače, da sudbina nije umiješala svoje prste. Nekako je osjetila da nisam to ja. Vrijeme, dani me pretvaraju u nešto što nisam. Gradim oko sebe veliki zid, zaključavam se. Kao da je znala da mi neko fali. Ne kao osoba, nego kao osjećaj. Tijelo bez osjećaja umire, prestajem biti čovjek. Osjećaj u tebi je osjećaj čovjeka kojeg je sve prešlo. Svega je više sit, ne želi ništa.

I živ sam i dalje. Ne ono kao znate da se uvjek vidi da sam pun života, ono sve mi je drago. Više liči na to, da je sve teško. Nema nikog oko tebe, samo se pomičeš. Sve ide u krug izlaz iz kruga je zatvoren. Vrijeme začaranog kruga je nastupilo.

Hiljadu i jedna misao prolazi glave, ali čemu?

Piše: Husejn Đedović
Piše: Husejn Đedović

-Ni na jednoj misli nema rješenja . Sve se ponove vrti u krug.
Sada mislima prolaze slike. Slike prošlosti su tu. Svaka slika svoju priču nosu, one slike u glavi gdje sebe vidiš sretnog. Možda tada i malo se osmijeha vidi na licu, onog iskrenog osmijeha puno emocija.

Vajda čovjek sjeti se svega lijepog, onda kad ništa mu više ne ide od ruke. Tada vidi iskrenu emociju svoju, onoga što je imao, ali nije uspio sačuvat. Možda i prvi put vidim kome je kad bilo stalo do mene. Koliko košta moja greška što to nisam vidio na vrijeme? Koliko čovjek može svojim neznanjem uništiti svoju sreću?

Gdje je čovjek u svemu tome, gdje smo to mi ?

“ Da možeš sve vratit, da li bi čuvao to? Da li bi imao znanje da to sačuvaš?“
“ Bi prijatelju, jako bih znao to cijeniti .“

(NKP.ba)

POVEZANE VIJESTI:
„Prolazi još jedan dan bez nje“ – Piše: Husejn Đedović

PODIJELI